Roger Federer | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Federer na Wimbledonu 2009. | |||||||||||
Nadimak | Federer-Express (FedEx)[1] Švicarski maestro[2] | ||||||||||
Država | ![]() | ||||||||||
Rođenje | Basel, Švicarska | 8. august 1981||||||||||
Visina | 185 cm | ||||||||||
Težina | 86 kg | ||||||||||
Prof. početak | 1998. | ||||||||||
Kraj karijere | 2022. | ||||||||||
Ruka kojom igra | Desna | ||||||||||
Trener(i) |
| ||||||||||
Novčane nagrade | 130.594.339 $ | ||||||||||
Pojedinačno | |||||||||||
Pobjede–porazi | 1251–275 (81,98%) | ||||||||||
Osvojeni turniri | 103 (2. mjesto u Open Eri) | ||||||||||
Najbolji plasman | 1 (2. 2. 2004) | ||||||||||
Uspjeh na Grand Slamu pojedinačno | |||||||||||
Australian Open | P (2004, 2006, 2007, 2010, 2017, 2018) | ||||||||||
Roland Garros | P (2009) | ||||||||||
Wimbledon | P (2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2009, 2012, 2017) | ||||||||||
US Open | P (2004, 2005, 2006, 2007, 2008) | ||||||||||
Ostali turniri | |||||||||||
Masters Cup | P (2003, 2004, 2007, 2010, 2011) | ||||||||||
Olimpijske igre | F (2012) | ||||||||||
Parovi | |||||||||||
Pobjede–porazi | 131–93 (58,48%) | ||||||||||
Osvojeni turniri | 8 | ||||||||||
Najbolji plasman | 24 (9. 6. 2003) | ||||||||||
Uspjeh na Grand Slamu u parovima | |||||||||||
Australian Open | 3K (2003) | ||||||||||
Roland Garros | 1K (2000) | ||||||||||
Wimbledon | ČF (2000) | ||||||||||
US Open | 3K (2002) | ||||||||||
Ostali turniri | |||||||||||
Olimpijske igre | P (2008) | ||||||||||
Timska takmičenja | |||||||||||
Davis Cup | P (2014) | ||||||||||
Laver Cup | P (2017, 2018, 2019) | ||||||||||
Hopman Cup | P (2001, 2018, 2019) | ||||||||||
Medalje
| |||||||||||
Ažurirano: 26. 9. 2022. |
Roger Federer penzionisani je teniser iz Švicarske. Na broju 1 ATP-liste proveo je 310 sedmica, od čega rekordnih 237 uzastopno, te je pet puta godinu završavao kao broj 1. Osvojio je 103 turnira, po čemu je drugi svih vremena, uključujući 20 Grand Slam turnira (rekordnih osam Wimbledona, šest Australian Opena, pet US Opena, po čemu dijeli rekord u Open Eri, i jedan Roland Garros) te rekordnih šest Masters Cupova), kao i 28 titula na turnirima iz serije ATP Masters 1000.
Igrao je u eri u kojoj je dominirao tenisom zajedno s Rafaelom Nadalom i Novakom Đokovićem kao Velika trojka; neki ih smatraju trojicom najuspješnijih tenisera svih vremena.[a] Juniorski pobjednik Wimbledona 1998. i nekadašnji skupljač loptica, prvi Grand Slam turnir osvojio je upravo u Wimbledonu 2003. kao 21-godišnjak.[3]
Između 2003. i 2009. igrao je 21 od 28 finala na Grand Slam turnirima. Osvojio je tri od četiri Grand Slam turnira i Masters Cup 2004, 2006. i 2007, uz po pet uzastopnih titula na Wimbledonu i US Openu. Karijerni Grand Slam upotpunio je na Roland Garrosu 2009. nakon tri uzastopna poraza u finalima od Nadala, njegovog glavnog rivala do 2010. Kao 27-godišnjak, pobjedom na Wimbledonu 2009. oborio je Samprasov rekord od 14 titula na Grand Slam turnirima.
Iako je ostao među top 3 tokom većeg dijela ranih 2010-ih, uspjesi Nadala i Đokovića okončali su njegovu dominaciju na travi i tvrdoj podlozi; od 2010. do 2016. osvojio je dva Grand Slam turnira. U tom periodu sa Stanislasom Wawrinkom odveo je reprezentaciju Švicarske do njene prve titule u Davis Cupu (2014), a s njim je prethodno osvojio i olimpijsko zlato u Pekingu 2008. Također je osvojio pojedinačno srebro na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu, gdje ga je u finalu pobijedio Andy Murray. Nakon polugodišnje pauze u drugom dijelu 2016. radi oporavka od operacije koljena, vratio se na najbolji mogući način, osvojivši još tri Grand Slam turnira u sljedeće dvije godine, uključujući Australian Open 2017. protiv Nadala i osmu titulu na Wimbledonu iste godine. Na Australian Openu 2018. postao je prvi igrač koji je osvojio 20 Grand Slam turnira te, nakratko, najstariji broj 1, kao 36-godišnjak. U septembru 2022. povukao se iz profesionalnog tenisa nakon nastupa na Laver Cupu.
Njegova svestranost te lahkoća i elegancija u igri učinili su ga veoma popularnim među ljubiteljima tenisa. Iako je u juniorskim danima imao problema sa samokontrolom, preobrazio je svoje ponašanje na terenu i postao omiljen zbog svoje generalne prijaznosti, osvojivši nagradu "Stefan Edberg" za sportsko ponašanje 13 puta. Rekordnih pet puta proglašen je Laureusovim svjetskim sportistom godine. Izvan terena, igrao je ključnu ulogu u osnivanju Laver Cupa, ekipnog teniskog takmičenja. Aktivan je i na polju filantropije. Osnovao je Fondaciju "Roger Federer", koja pomaže siromašnoj djeci u južnoj Africi i djelomično je skupljao sredstva kroz seriju egzibicijskih mečeva pod nazivom Meč za Afriku. Jedan je od deset najplaćenijih sportista u bilo kojem sportu, a 2020. bio je na prvom mjestu te godišnje liste s prihodom od 100 miliona $ od raznih sponzorskih ugovora.[4]
Greška kod citiranja: <ref>
oznake postoje za grupu pod imenom "lower-alpha", ali nije pronađena pripadajuća <references group="lower-alpha"/>
oznaka, ili zatvarajući </ref>
nedostaje