Sangerovsko sekvenciranje

Sangerovsko sekvenciranje ili Sangerov metod je postupak DNK sekvenciranje koji uključuje elektroforezu i zasniva se na nasumičnoj inkorporaciji didezoksinukleotida koji završavaju lanac putem DNK-polimeraze tokom DNK replikacija in vitro. Nakon što su ga prvi razvili Frederick Sanger i kolege 1977. godine, postao je najčešće korišten metod sekvenciranja otprilike 40 godina. Prvi put ga je komercijalizirao Applied Biosystems 1986. U skorije vrijeme, Sangerovsko sekvenciranje većeg obima zamijenjeno je sekvenciranjem metodima sljedeće generacije, posebno za velike, automatizirane genomske analize. Međutim, Sangerova metod ostaje u širokoj upotrebi za manje projekte i za validaciju rezultata dubokog sekvenciranja. I dalje ima prednost u odnosu na tehnologije sekvenciranja kratkog čitanja (kao što je Illumina), u tome što može proizvesti očitavanje DNK sekvence od > 500 nukleotida i održava vrlo nisku stopu greške sa tačnošću od oko 99,99%.^[1] Sangerovo sekvenciranje se još uvijek aktivno koristi u naporima za javnozdravstvene inicijative kao što je sekvenciranje šiljastog proteina iz SARS-CoV-2^[2] kao i za nadzor izbijanja norovirusa kroz CaliciNet mrežu nadzora Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).^[3]

1. ^ Shendure J, Ji H (oktobar 2008). "Next-generation DNA sequencing". Nature Biotechnology. 26 (10): 1135–1145. doi:10.1038/nbt1486. PMID 18846087. S2CID 6384349.
2. ^ Daniels RS, Harvey R, Ermetal B, Xiang Z, Galiano M, Adams L, McCauley JW (novembar 2021). "A Sanger sequencing protocol for SARS-CoV-2 S-gene". Influenza and Other Respiratory Viruses. 15 (6): 707–710. doi:10.1111/irv.12892. PMC 8447197 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 34346163 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
3. ^ Vega E, Barclay L, Gregoricus N, Williams K, Lee D, Vinjé J (august 2011). "Novel surveillance network for norovirus gastroenteritis outbreaks, United States". Emerging Infectious Diseases. 17 (8): 1389–1395. doi:10.3201/eid1708.101837. PMC 3381557. PMID 21801614.