Savez tri cara

Savez tri cara bio je savez između njemačkog, ruskog i austrougarskog carstva, od 1873. do 1887. godine. Kancelar Bizmark je preuzeo punu odgovornost za njemačku vanjsku politiku od 1870. do njegove smjene 1890. godine. Njegov cilj je bila mirna Evropa, zasnovana na balansu snaga. Bizmark se plašio da će neprijateljska kombinacija Austrije, Francuske i Rusije slomiti Njemačku. Ako su dvije od njih bile saveznici, onda bi se treći udružio s Njemačkom samo ako bi Njemačka prihvatila prevelike zahtjeve. Rješenje je bilo udružiti se s dvije od tri sile. Godine 1873. osnovao je Ligu tri cara, savez njemačkog i austrougarskog cara i cara Rusije. Zajedno bi kontrolisali istočnu Evropu, pazeći da se nemirne etničke grupe poput Poljaka drže pod kontrolom. Imao je za cilj neutralisovanje rivalstva između dva susjeda Njemačke sporazumom o njihovim sferama uticaja na Balkanu i izolaciju njemačkog neprijatelja, Francuske. Balkan je predstavljao ozbiljnije pitanje, a Bizmarkovo rješenje je bilo da Austriji da prevlast u zapadnim , a Rusiji u istočnim oblastima.^[1]

Prva Liga tri cara bila je na snazi od 1873. do 1878., druga je osnovana 18. 6. 1881. i trajala je tri godine. Obnovljena je 1884., ali je istekla 1887. Oba saveza su prekinuta zbog kontinuiranog snažnog sukoba interesa između Austro-Ugarske i Rusije na Balkanu. Drugi ugovor predviđao je da se na Balkanu ne smiju vršiti nikakve teritorijalne promjene bez prethodnog dogovora i da Austrija može aneksirati Bosnu i Hercegovinu kada to želi; u slučaju rata između jedne strane i velike sile koja nije potpisnica ugovora, druge dvije strane trebale su zadržati neutralnost.

Bizmark je bio u mogućnosti da privremeno sačuva veze sa Rusijom u Ugovoru o reosiguranju iz 1887; ali, nakon njegove smjene, ovaj ugovor nije obnovljen, te je stvoren francusko-ruski savez.

1. ^ Raymond James Sontag, European Diplomatic History: 1871–1932 (1933) str. 3–58