Simone de Beauvoir | |
---|---|
Rođenje | Pariz, Francuska | 9. januar 1908.
Smrt | 14. april 1986 Pariz, Francuska | (78 godina)
Simone Lucie Ernestine Marie Bertrand de Beauvoir (9. januar 1908. - 14. april 1986.) bila je francuska književnica, intelektualka, egzistencijalistička filozofkinja, politička aktivistica te feministička i socijalna teoretičarka.[1] Iako sebe nije smatrala filozofom,[2][3][4] imala je značajan uticaj na feministički egzistencijalizam i feminističku teoriju.[5] Napisala je brojne romane, eseje, biografije, autobiografije i monografije o filozofiji, politici i socijalnim pitanjima. Svojim zalaganjem za emancipaciju žena i nekonformističkim duhom zauzela je istaknuto mjesto u francuskom egzistencijalizmu lijeve orijentacije.
Najpoznatija je po djelu Drugi spol (1949) u kojem detaljno analizira žensku historiju i savremenu egzistenciju koja je dovela do savremenog feminizma. Među ostalim njenim djelima ističu se memoari Uspomene dobro odgojene djevojke (1958) i kraći roman Veoma blaga smrt (1964) u kojem je krajnje realistički prikazala posljednje trenutke u životu svoje majke. Bila je poznata i po svojoj otvorenoj i doživotnoj vezi sa francuskim filozofom Jean-Paul Sartreom.[6]
Njen najtrajniji doprinos književnosti su njeni memoari, posebno prvi tom, "Mémoires d'une jeune fille rangeée" (1958), koji ima toplinu i deskriptivnu moć.[7] Osvojila je Goncourtovu nagradu 1954., Jerusalimsku nagradu 1975. i Austrijsku državnu nagradu za evropsku književnost 1978. godine.