Siva masa

Siva masa
(Substantia grisea)
Formiranje kičmenog živca iz leđnog i ventralnog korijena (siva masa je označena u centru desno)
Mikrografija pokazuje sivu tvar s karakterističnim tijelima neuronskih ćelija (desno - tamno ružičasto), i bijele mase sa njenim karakterističnim fino mrežastim izgledom (lijevo – svijetlo ružičasto). HPS bojenje.
Identifikatori
MeSHD066128
TA98A14.1.00.002
A14.1.02.020
A14.1.04.201
A14.1.05.201
A14.1.05.401
A14.1.06.301
TA25365
FMA67242
Anatomska terminologija

Siva masa, siva tvar ili siva materija (lat. substantia grisea) je glavna komponenta centralnog nervnog sistema, koja se sastoji od tijelâ nervnih ćelija, neuropila (dendriti, mijelinizirani i mijelinizirani aksoni), glijinih ćelija: astroglija i oligodendrociti) i kapilara.[1][2][3] [4][5]

Siva materija razlikuje se od bijele po tome što siva sadrži brojna ćelijska tijela i relativno malo mijeliniziranih aksona, dok se bijela masa sastoji uglavnom od dugačkih mijeliniziranih aksona, a sa relativno vrlo malo ćelijskih tijela.[6]

Razlika u boji uglavnom je posljedica izražene bjeline mijelina. U živom tkivu, siva materija zapravo veoma svijetlo siva, sa žućkastim ili ružičastim tonovima koji potiču od boje krvnih kapilare i neuronsdkih tijela.[7][8][9]

Siva materija sadrži većinu tijela neuronskih ćelija mozga, a obuhvata moždane regije koje su uključene u kontrolu mišića, senzornu percepciju, kao što su vid i sluh, pamćenje, emocije, govor, odlučivanje, te samokontrola. Procjenjuje se da 20% ukupne tjelesne potrošnje kisika odlazi na mozak, 95% od toga troši se upravo u sivoj tvari.[10]

  1. ^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC[mrtav link].
  2. ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4.
  3. ^ http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.
  4. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  5. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  6. ^ Purves D., Augustine G. J., Fitzpatrick D., William C. Hall W. C., LaMantia A-S., McNamara J. O., Leonard L. E. (2008). Neuroscience. 4th ed. Sinauer Associates. str. 15–16. ISBN 978-0-87893-697-7.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. ^ Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
  8. ^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
  9. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  10. ^ Miller, A. K. H. (28. 6. 2008). "Variation with age in the volumes of grey and white matter in the cerebral hemisferes of man:measurements with image analyser". Neuropathology and Applied Neurobiology. 6 (2): 119–132. doi:10.1111/j.1365-2990.1980.tb00283.x. PMID 7374914. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne