So

So, također poznata kao kamena so (halit), je kristalni mineral koji se sastoji prvenstveno od natrij-hlorida (NaCl), hemijski spoj koji pripada većoj klasi ionskih soli. Kada se koristi u hrani, posebno u granuliranom obliku, formalnije se naziva kuhinjska so. U obliku prirodnog kristalnog minerala, so je poznata i kao kamena so ili halit. So je neophodna za život uopšte (kao izvor esencijalnih prehrambenih minerala natrija i hlora), a slanost je jedan od osnovnih ljudskih ukusa. So je jedan od najstarijih i najprisutnijih začina za hranu, a poznato je da ujednačeno poboljšava percepciju okusa hrane, uključujući i inače neukusnu hranu.^[1] Soljenje, salamiranje i kiseljenje su drevne i važne metode očuvanja hrane.

Hlorid i natrij ioni, dvije glavne komponente soli, potrebne su svim poznatim živih bića u malim količinama. So je uključena u regulisanju sadržaja vode (ravnoteže tečnosti) organizma. Sam ion natrija se koristi za električne signalizacije u nervnom sistemu. Zbog svoje važnosti za opstanak, so često se smatrala vrijedna roba tokom ljudske historije. Međutim, kako je konzumacija soli porasla tokom savremenog doba, naučnici su postali svjesni zdravstvenih rizika povezanih s visokim unosom soli, uključujući i visokog krvnog pritiska u osjetljivih pojedinaca. Zbog toga, neke zdravstvene vlasti preporučili su ograničenja jestivog natrija, iako drugi navode da je rizik minimalan za tipične zapadne ishrane. Odjel za zdravstvo i socijalne usluge Sjedinjenih Američkih Država preporučuje da pojedinci ne konzumiraju više od 1500 do 2300 mg natrija (3750–5750 mg soli) po danu, u zavisnosti od starosti.

Neki od najranijih dokaza o preradi soli datiraju iz oko 6000. godine p. n. e, kada su ljudi koji su živjeli na području današnje Rumunije kuhali izvorsku vodu da bi izvukli soli; solana u Kini datira otprilike iz istog perioda.^[2] So su cijenili stari Hebreji, Grci, Rimljani, Bizantinci, Hetiti, Egipćani i Indijci. So je postala važan predmet trgovine i prevozila se čamcima preko Sredozemnog mora, posebno izgrađenim putevima soli, i preko Sahare na karavanama deva. Nestašica i univerzalna potreba za solju naveli su nacije da ratuju oko nje i koriste je za povećanje poreskih prihoda. So se koristi u vjerskim obredima i ima drugi kulturni i tradicionalni značaj.

So se prerađuje iz rudnika soli, te isparavanjem morske vode (morske soli) i mineralima bogate izvorske vode u plitkim bazenima. Najveća pojedinačna upotreba soli (natrij-hlorid) je kao sirovina za proizvodnju hemikalija.^[3] Koristi se za proizvodnju natrij-hidroksida i hlora, te u proizvodnji proizvoda kao što su polivinil-hlorid, plastika i papirne pulpe. Od godišnje globalne proizvodnje od oko tristo miliona tona, samo mali procenat se koristi za ljudsku ishranu. Ostale namjene uključuju procese kondicioniranja vode, autoputeve za odleđivanje i poljoprivrednu upotrebu. Jestiva so se prodaje u oblicima kao što su morska i kuhinjska so, od kojih potonja obično sadrži sredstvo protiv zgrušavanja i može biti jodirana kako bi se spriječio nedostatak joda. Pored upotrebe u kuhanju i za stolom, so je prisutna u mnogim prerađenim namirnicama.

Natrij je esencijalni element za ljudsko zdravlje zbog svoje uloge elektrolita i osmoze.^[4]Greška kod citiranja: Nedostaje oznaka za zatvaranje </ref> nakon <ref> Međutim, prekomjerna konzumacija soli povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti kao što je hipertenzija. Takvi zdravstveni efekti soli su dugo proučavani. U skladu s tim, brojna svjetska zdravstvena udruženja i stručnjaci u razvijenim zemljama preporučuju smanjenje potrošnje popularne slane hrane.^[5][6] Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da odrasli konzumiraju manje od 2.000 mg natrij, što je ekvivalentno 5 grama soli, dnevno.^[7][8]

1. ^ Institute of Medicine (US) Committee on Strategies to Reduce Sodium Intake (2010). "3 — Taste and Flavor Roles of Sodium in Foods: A Unique Challenge to Reducing Sodium Intake". u Jane E. Henney; Christine L. Taylor; Caitlin S. Boon (ured.). Strategies to Reduce Sodium Intake in the United States. Washington, DC: National Academies Press. ISBN 978-0-309-14806-1. Arhivirano s originala, 9 May 2021. Pristupljeno 29 October 2022. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
2. ^ Salt: a world history.
3. ^ Westphal et al. (2010).
4. ^ Scientific Report of the 2015 Dietary Guidelines Advisory Committee (PDF). US Department of Agriculture. 2015. str. 7. Arhivirano (PDF) s originala, 18 april 2016.
5. ^ "Most Americans should consume less sodium". Salt. Centers for Disease Control and Prevention. Arhivirano s originala, 19 oktobar 2013. Pristupljeno 17 oktobar 2013.
6. ^ "EFSA provides advice on adverse effects of sodium". European Food Safety Authority. 22 June 2005. Arhivirano s originala, 4 August 2017. Pristupljeno 9 June 2016.
7. ^ "WHO issues new guidance on dietary salt and potassium". WHO. 31 januar 2013. Arhivirano s originala, 20 juli 2016.
8. ^ Delahaye, F. (2012). "Europe PMC". Presse Médicale. 41 (6 Pt 1): 644–649. doi:10.1016/j.lpm.2012.02.035. PMID 22465720. Arhivirano s originala, 7 June 2021. Pristupljeno 2021-06-07.