Svjetla velegrada | |
---|---|
![]() | |
Režiser | Charlie Chaplin |
Producent | Charlie Chaplin |
Scenarist(i) | Charlie Chaplin |
Uloge | Charlie Chaplin Virginia Cherrill Florence Lee Harry Myers |
Muzika | Charlie Chaplin Kompozicija Flower Girl José Padilla (bez kredita)[1]
|
Kinematografija | Rollie Totheroh Gordon Pollock Mark Marklatt (bez kredita) |
Montaža | Charlie Chaplin (bez kredita) |
Produkcija | United Artists |
Distributer |
|
Premijera | 30. januar 1931. |
Trajanje | 87 minuta |
Zemlja | SAD |
Jezik | engleski |
Budžet | 1,5 miliona dolara |
Zarada | 5 miliona dolara |
Svjetla velegrada američka je romantična filmska komedija snimljena 1931. za koju je scenarij napisao, režirao i glumio glavnu ulogu Charlie Chaplin. Priča prati avanture skitnice po imenu Tramp koji se zaljubljuje u slijepu devojku (Virginia Cherrill) i zatim razvija burno prijateljstvo sa alkoholičarem milionerom (Harry Myers).
Iako je zvučni film dobijao na popularnosti, kad je Chaplin počeo raditi na scenariju 1928, odlučio je nastaviti rad s tehnikom nijemog filma. Snimanje je počelo u decembru 1928, a završio u septembru 1930. Svjetla velegrada je prvi film za koji je Chaplin komponirao filmsku muziku, a pisao ju je u šest sedmica zajedno sa Arthurom Johnstonom. Glavna tema koja se koristila kao lajtmotiv za slijepu prodavačicu cvijeća je pjesma "La Violetera" ("Ko će kupiti moje ljubičice") španskog kompozitora Joséa Padille. Chaplin je kasnije izgubio sudsku parnicu zato što nije pripisao Padilli zasluge za pjesmu.
Svjetla velegrada je odmah po izlasku 30. januara 1931. bio uspješan, uz pozitivne ocjene kritike i zaradom na blagajnama od 5 miliona dolara. Danas, kritičari smatraju da je film ne samo jedan od najviših dostignuća Chaplinove karijere, nego jedan od najvećih filmova koje je ikad napravio. Kongresna biblioteka je 1992. odabrala film za očuvanje u Nacionalnom filmskom registru kao "kulturno, historijski i estetski značajan". Američki filmski institut je 2007. rangirao Svjetla velegrada kao 11. najveći američki film svih vremena. Filmski kritičar James Agee je 1949. izabrao konačnu scenu u filmu kao "najbolja gluma ikada zabilježena na celuloidu".[2]