T-64 je sovjetski glavni borbeni tenk uveden u operativnu upotrebu 1964. godine. Bio je prvi sovjetski tenk sa tri člana posade što je bila posljedica upotrebe automatskog punjača topa. Bio je projektovan u isto vrijeme kad je projektovan T-72 tenk. Kasnije u modelu T-64A 1968. dodan je i 125 mm top s glatkom cijevi, koji je kasnije postao standard za sve ruske tenkove. Na njegovoj osnovi proizveden je T-80. Ovaj tenk je bio bolji od svih tenkova što je NATO imao od 1976. godine do uvođenja M1A1 (1985) i Leoparda 2A4 (1986).
T-64 | |
---|---|
![]() | |
Svojstva | |
Posada | 3 |
Dužina | 9,9 m |
Širina | 3,64 m |
Visina | 2,2 m |
Težina | 42,4 t |
Oklop i naoružanje | |
Oklop | 3-struki kompozitni oklop(K formula), s debljinom između 450 i 20 mm |
Osnovno naoružanje | 1x 125 mm 2A46 glatkocijevni top |
Sekundarno naoružanje | mitraljez PKMT 7.62 mm, teški mitraljez 12.7 mm NSVT |
Pokretljivost | |
Pogon | 5-cil. višegorivi Dizelski motor 5DTF 700 KS (515 kW) |
Suspenzija | torzijske poluge |
Brzina na cesti | 75 km/h |
Snaga/težina | 17,7 KS/tona |
Domet | 400 km, 500 km s vanjskim spremnicima |