Tasmanski vrag

Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o jezičkim i stilskim standardima Wikipedije. Ako niste sigurni kako bi članak trebao izgledati, pogledajte neke od dobrih članaka.

Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden. Ako smatrate da ste ga sposobni prevesti, kliknite na "Uredi" i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.

Tasmanski vrag
Status zaštite: Ugroženi
Mužjak
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Chordata
Razred	Mammalia
Red	Dasyuromorphia
Porodica	Dasyuridae
Rod	Sarcophilus
Vrsta	S. harrisii
Dvojno ime
Sarcophilus harrisii Pierre Boitard, 1841.

Tasmanski vrag ili tasmanijski đavo (Sarcophilus harrisii) je tobolčar-mesojed koji sada u divljini živi samo na Tasmaniji.

Tasmanski vrag je jedini živi pripadnik roda Sarcophilus. Veličine manjeg psa, ali zdepaste i snažne građe, tasmanski vrag je danas najveći tobolčar-mesojed nakon izumiranja psoglavog vučka 1936. godine. Karakterizira ga crno krzno, smrad koji ispušta kada je pod stresom, izrazito glasan i uznemiravajući vrisak, kao i krvožednost kada se hrani. Može loviti plijen i jesti strvine i, iako je obično solidaran, jelo nekada dijeli sa drugim tasmanskim vragovima.

Tasmanski vrag je iskorijenjen sa australijskog kopna tokom zadnjih 3.000 godina^[1], dobro prije naseljavanja bijelaca 1788. Budući da su na njih gledali kao na prijetnju stoci na Tasmaniji, tasmanski vragovi su lovljeni do 1941., kada su postali zvanično zaštićeni.

Od kasnih 1990-ih, tumor lica je dosta smanjio populaciju tasmanskih vragova, i sada predstavlja prijetnju opstanku vrste, koja je u maju 2009. deklarirana ugroženom. Sada Vlada Tasmanije sprovodi programe za smanjenje utjecaja bolesti.

1. ^ Brown O. 2006. Tasmanian devil (Sarcophilus harrisii) extinction on the Australian mainland in the mid-Holocene: multicausality and ENSO intensification. Alcheringa: An Australasian Journal of Paleontology 31:49-57 DOI 10.1080/03115510608619574