Back Tebe (maan) Afrikaans Thebe (Mond) ALS Tebe (satelite) AN ثيبي (قمر) Arabic تئبه (قمر) AZB Фіва (спадарожнік) Byelorussian Тэба (спадарожнік Юпітэра) BE-X-OLD Тива (спътник) Bulgarian থিবি Bengali/Bangla Thebe (loarenn) Breton
| Teba | |
|---|---|
 | |
| Otkriće | |
| Otkrio | Stephen P. Synnott / Voyager 1 |
| Datum otkrića | 5. mart 1979 |
| Osobine putanje | |
| Periapsis | 218 000 km |
| Apoapsis | 226 000 km |
| Srednji poluprečnik putanje | 221889,0 ± 0,6 km |
| Ekscentricitet | 0,0175 ± 0,0004 |
| Orbitalni period | 0,674536 ± 0,000001 d |
| Inklinacija | 1,076 ± 0,003° |
| Prirodni satelit | Jupiter |
| Fizikalne osobine | |
| Dimenzije | 116 × 98 × 84 km |
| Poluprečnik | 49,3 ± 2,0 km |
| Zapremina | ~500 000 km3 |
| Masa | 4,3 × 10<supp>17 kg |
| Prosječna gustoća | 0,86 g/cm3 |
| Ekvatorijalna površinska gravitacija | 0,013 m/s2 |
| Brzina oslobađanja | 20–30 m/s |
| Period rotacije | Sinhrona rotacija |
| Albedo | 0,047 ± 0,003 |
| Temperatura na površini | ~124 K |
Teba (lat./eng. Thebe), također poznat i kao Jupiter XIV je četvrti mjesec po udaljenosti od Jupitera. Otkrio ga je Stephen P. Synnott 5. marta 1979. godine na osnovu proučavanja slika koje je načinila svemirska sonda Voyager 1 dok je kružila u orbiti oko Jupitera[1]. Godine 1983. je zvanično dobio ime po mitološkoj nimfi Tebi iz grčke mitologije[2].
Teba kruži unutar vanjskog ruba jupiterovog Thebe Gossamer prstena koji je nastao iz prašine izbačene na površine mjeseca[3]. Teba je drugi po veličini unutrašnji Jupiterov satelit. Ima nepravilan oblik, površina joj je crvenkasta, a smatra se da se, poput Amalteje, sastoji od leda pomješanim sa nepoznatom količinom drugih materijala. Površina je prekrivena velikim kraterima i visokim planinama - neke od njih se mogu porediti i sa veličinom samog mjeseca[4].
Tebu su fotografisale svemirske sonde Voyager 1 i 2 u toku 1979. i 1980. godine, dok ga je kasnije, mnogo detaljnije, ispitala sonda Galileo tokom 1990tih[4].
- ^ Synnott, S.P. (1980). "1979J2: The Discovery of a Previously Unknown Jovian Satellite". Science. 210 (4471): 786–788.
- ^ "Satellites of Jupiter and Saturn (IAUC 3872)". 30. septembar 1983. Arhivirano s originala, 14. 12. 2019. Pristupljeno 8. 2. 2010.
- ^ Burns J.A., Simonelli, D. P.;Showalter, M.R. et al. (2004): Jupiter's Ring-Moon System, Jupiter: The Planet, Satellites and Magnetosphere, Cambridge University Press
- ^ a b Thomas, P.C. (1998). "The Small Inner Satellites of Jupiter". Icarus. 135: 360–371. Nepoznati parametar
|coauthors=zanemaren (prijedlog zamjene:|author=) (pomoć)