Teba | |
---|---|
![]() | |
Otkriće | |
Otkrio | Stephen P. Synnott / Voyager 1 |
Datum otkrića | 5. mart 1979 |
Osobine putanje | |
Periapsis | 218 000 km |
Apoapsis | 226 000 km |
Srednji poluprečnik putanje | 221889,0 ± 0,6 km |
Ekscentricitet | 0,0175 ± 0,0004 |
Orbitalni period | 0,674536 ± 0,000001 d |
Inklinacija | 1,076 ± 0,003° |
Prirodni satelit | Jupiter |
Fizikalne osobine | |
Dimenzije | 116 × 98 × 84 km |
Poluprečnik | 49,3 ± 2,0 km |
Zapremina | ~500 000 km3 |
Masa | 4,3 × 10<supp>17 kg |
Prosječna gustoća | 0,86 g/cm3 |
Ekvatorijalna površinska gravitacija | 0,013 m/s2 |
Brzina oslobađanja | 20–30 m/s |
Period rotacije | Sinhrona rotacija |
Albedo | 0,047 ± 0,003 |
Temperatura na površini | ~124 K |
Teba (lat./eng. Thebe), također poznat i kao Jupiter XIV je četvrti mjesec po udaljenosti od Jupitera. Otkrio ga je Stephen P. Synnott 5. marta 1979. godine na osnovu proučavanja slika koje je načinila svemirska sonda Voyager 1 dok je kružila u orbiti oko Jupitera[1]. Godine 1983. je zvanično dobio ime po mitološkoj nimfi Tebi iz grčke mitologije[2].
Teba kruži unutar vanjskog ruba jupiterovog Thebe Gossamer prstena koji je nastao iz prašine izbačene na površine mjeseca[3]. Teba je drugi po veličini unutrašnji Jupiterov satelit. Ima nepravilan oblik, površina joj je crvenkasta, a smatra se da se, poput Amalteje, sastoji od leda pomješanim sa nepoznatom količinom drugih materijala. Površina je prekrivena velikim kraterima i visokim planinama - neke od njih se mogu porediti i sa veličinom samog mjeseca[4].
Tebu su fotografisale svemirske sonde Voyager 1 i 2 u toku 1979. i 1980. godine, dok ga je kasnije, mnogo detaljnije, ispitala sonda Galileo tokom 1990tih[4].
|coauthors=
zanemaren (prijedlog zamjene: |author=
) (pomoć)