Back The Soft Parade (The Doors) Afrikaans The Soft Parade ALS The Soft Parade Bulgarian The Soft Parade (àlbum) Catalan The Soft Parade Czech The Soft Parade German The Soft Parade Greek The Soft Parade English The Soft Parade Spanish The Soft Parade Basque
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| The Soft Parade | ||||
|---|---|---|---|---|
 | ||||
| Studijski album The Doorsa | ||||
| Objavljen | 25. juni 1969. | |||
| Snimljen | Ljeto 1968 – april 1969. | |||
| Žanr | Rok, pop | |||
| Trajanje | 34:09 | |||
| Izdavač | Elektra | |||
| Producent(i) | Paul A. Rothchild | |||
| Hronologija albuma The Doorsa | ||||
| ||||
The Soft Parade četvrti je album grupe "The Doors" izašao u julu 1969. godine.
Na ovom albumu grupa je gotovo u potpunosti prigrlila komercijalniji pop što je vidljivo u pretjerano orkestriranim aranžmanima i pjesmama "Tell All the People" i "Touch Me". Zbog navedenog razloga većina kritičara smatra ovaj album najgorim albumom grupe "The Doors". Međutim, ne može se ovaj album u potpunosti odbaciti budući da se na njemu nalazi pjesma "Wild Child", koja je jedna od najrokerskijih pjesama grupe i tradicionalno još jedna "epska" pjesma The Soft Parade koja zatvara album.
Postoje i drugi pogled na ovaj album. Za početak pjesma "Soft Parade" je ozbiljni konkurent za najbolju Doors "stvar". Pjesma je kompleksno umjetničko djelo koje ima svoj uvod, zaplet, vrhunac i rasplet. Jednostavno rečeno, ovom izvedbom Jim Morrison je izrazio svoju poremećenu unutrašnjost koja je posrnula pred društvenim i medijskim, te posebno legalnim i sudskim, ratnim utvrdama. Ako ste ikad mogli čuti Morrisona u istinskoj, suicidalnoj melanholiji, onda je to Soft Parade. Mnoge stvari se mogu optužiti da imaju izrazit pop feeling, što definitivno nije krivnja Doorsa već manadžera benda. Kao prvo, CD Essential Rarities i mnoga druga post mortem izdanja daju nam u uvid kako su Doorsi imali mnogo boljih i ozbiljnijih stvari kao što su Orange County Suite, I Will Never Be Untrue, Summertime, Mystery Train i mnoge druge. Umjesto spomenutih, tu su se našle stvari tipa Do It, Tell All the People, Wishful Sinful. Drugi razlog zašto se čini da je album orijentiran ka pop stilu je komercijalizacija orkestralne muzike. Međutim, neke stvari odlično koriste pratnju orkestra. To je jednostavno bit Doorsa, inteligentna i očaravajuća fuzija kaleidoskopskog ljudskog iskustva ovog čudnog svijeta. Oslobodite se vi plastični vojnici i izađite iz te nečujne parade.