"Tigar" (engleski: "The Tyger") jest pjesma engleskog pjesnika Williama Blakea. Objavljena je u zbirci Pjesme iskustva 1794. To je jedna od najpoznatijih i najanaliziranijih Blakeovih pjesama. U zbirci eseja The Cambridge Companion to William Blake (Kembrički prijatelj W. Blakea) iz 2003. nazvana je "najantologiziranijom pjesmom na engleskom jeziku".[1][2] Veći dio pjesme slijedi metriku njenog prvog stiha i može se posmatrati kao kataleksički trohejski tetrametar. Međutim, neki stihovi, poput četvrtog u prvoj strofi, napisani su u jampskom tetrametru.
Većina modernih antologija (na engleskom jeziku) sačuvala je Blakeovo arhaično spelovanje – "tyger". Ovaj oblik bio je uobičajen u to vrijeme, ali već je bio "blago arhaičan"[3] kad je Blake napisao pjesmu; drugdje ju je pisao "tiger"[1] i mnogi od njegovih poetskih efekata "zavisili su od suptilnih razlika u interpunkciji i spelovanju".[4] Stoga se svrha njegovog izbora oblika "tyger" obično interpretira kao postizanje efekta, možda da bi se izrazile "egzotične ili vanzemaljske osobine zvijeri"[5] ili zato što u pjesmi uopće nije riječ o tigru nego o metafori.[1]
"Tigar" je sestrinska pjesma pjesme "Janje" (iz Pjesama nedužnosti), koja je refleksija sličnih ideja, ali iz drugačije perspektive (Blakeov koncept "suprotnosti"), s obzirom na to da se fokusira više na dobrotu. "Tigar" predstavlja dualizam između estetske ljepote i iskonske divljine i svireposti. Pjesnik se pita je li ruka koja je stvorila "Janje" također stvorila "Tigra".