Zombi (haićanski francuski: zombi , haićanski kreolski: zonbi) je mitološki nemrtvi tjelesni povratnik nastao reanimacijom leša. Zombiji se najčešće nalaze u djelima žanrova horor i fantazija. Izraz dolazi iz haićanskog folklora, u kojem je zombi mrtvo tijelo reanimirano raznim metodama, najčešće magijom . Savremeni prikazi reanimacije mrtvih ne uključuju magiju, već metode izmišljene naukom, prijenosnika, radijacije, mentalnih oboljenja, patogena, parazita, laboratorijskih nesreća itd.[1][2]
Englesku riječ "zombi" prvi je put zabilježio 1819. godine, u historiji Brazila, pjesnik Robert Southey, u obliku "zombi". Oxford English Dictionary pronalazi porijeklo riječi u zapadnoafričkim zemljama, pronalazeći osnovu u riječima iz Konga nzambi (bog) i zumbi ili nzumbi (fetiš). Neki autori je upoređuju i s kongoškom riječju vumbi (mvumbi) (duh, preporod, leš koji još uvijek zadržava dušu), (nvumbi) (tijelo bez duše).[3][4] Kimbundu-portugalski rječnik iz 1903. srodnu riječ nzumbi definira kao dušu,[5] dok je kasniji Kimbundu-portugalski rječnik definira kao "duh koji bi trebao lutati zemljom da bi mučio žive".[6] Jedna od prvih knjiga koja je zapadnu kulturu izložila konceptu vudu zombija bilo je W. B. Seabrookovo Čarobno ostrvo (1929), senzacionalizirana pripovijest pripovjedača koji se susreće s vudu kultovima na Haitiju i njihovim uskrslim robovima.
Nova verzija zombija, drugačija od one opisane u haićanskom folkloru, pojavila se u popularnoj kulturi tokom druge polovine 20. stoljeća. Ova interpretacija zombija izvučena je uglavnom iz filma Georgea A. Romera "Noć živih mrtvaca" (1968),[1] koji je djelomično nadahnut romanom "Ja sam legenda" (1954), Richarda Mathesona.[7][8] Riječ zombi se ne koristi u Noći živih mrtvaca, ali su je kasnije primijenili fanovi filma.[9] Nakon zombi filmova poput Zore živih mrtvaca (1978) i spota za pjesmu Thriller (1983) Michaela Jacksona, žanr je na nekoliko godina počeo gubiti na svoju popularnost.
Evolucija arhetipa zombija desila se zahvaljujući videoigrama Resident Evil i The House of the Dead krajem 1990-ih godina, sa njihovim više naučnim i akcijski orijentiranim pristupom i uvođenjem zombija koji su sposobni da se kreću brzo, što je dovelo do ponovnog oživljavanja zombija u popularnoj kulturi. Ove igre u početku je pratio val niskobudžetnih azijskih zombi filmova poput zombi komedije Bio Zombie (1998) i akcijskog filma Versus (2000), a zatim novi val popularnih zombi filmova sa zapada početkom 2000-ih godina, uključujući filmove sadrži brze zombije poput 28 dana kasnije (2002), filmova Resident Evil i House of the Dead i remake-a Zore živih mrtvaca iz 2004. godine, kao i britansku zombi komediju Shaun of the Dead (2004). Koncept "zombi apokalipse", u kojem civilizirani propada usljed globalne zaraze zombijima, od tada je postao značajno obilježje popularne umjetnosti.
Krajem 2000-ih i 2010-ih došlo je do humanizacije i romantizacije zombi arhetipa, pri čemu su zombiji sve više prikazivani kao prijatelji i ljubavni interesi za ljude. Značajni primjeri potonjeg uključuju filmove Warm Bodies i Zombies, romani American Gods Neila Gaimana, Generation Dead Daniela Watersa i Bone Song Johna Meaneya, animirani film Mrtva nevjesta, TV serija Pushing Daisies i iZombie, te manga/roman/anime serija Sankarea: Undying Love i Is This a Zombie? U tom kontekstu, zombiji se često doživljavaju kao simbol diskriminisanih grupa koje se bore za ravnopravnost, a romantični odnos čovjek-zombi tumači se kao metafora seksualnog oslobađanja i prevazilaženja tabua (s obzirom da su zombiji podložni divljim željama i oslobođeni socijalnih konvencija).[10][11][12][13]