Prvi (osnivački) kongres Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunisti) održan je od 20. do 23. travnja 1919. u Beogradu u nazočnosti 432 delegata iz različitih stranaka i organizacija koji su glasovali za stvaranje jedinstvene radničke stranke.[1] Poznat je i pod nazivom Kongres ujedinjenja.
SRPJ (k) organiziran je kao jedinstvena stranka, a ne kao savez stranaka. Kongres je za izravnog predstavnika izabrao Središnje vijeće stranke kojem su bila podređena sva ostala stranačka tijela.[1] Filip Filipović izabran je za generalnog tajnika SRPJ (k).
Revolucionarna orijentacija došla je do izražaja u Kongresu, ali s malo reformističkih stavova, odražavajući postojanje komunističke i socijaldemokratske struje. Kompromis između dviju struja odražavao se u samom imenu stranke, kao i u činjenici da je prihvatila dijelove programa srpske socijaldemokracije, a s druge strane se pridružila Trećoj internacionali koja je osnovana u Moskvi god. u ožujku te godine.[1] Odlukom da se pridruži Komunističkoj internacionali, stranka je postala dio centralizirane organizacije, koja se smatrala svjetskim sjedištem revolucije. Iz karaktera Kominterne kao centralizirane organizacije, a ne federacije stranaka, proizašlo je njezino ovlaštenje za imenovanje vođa, potvrđivanje mandata i raspuštanje organizacija.[1]
Na kongresu je sudjelovala i tajna revolucionarna organizacija Pelagićevaca, koju su predvodili veterani ruske revolucije.[2]