Akademizam u likovnoj umjetnosti (slikarstvu, kiparstvu i arhitekturi) je naziv za korištenje ustaljenih školskih, tradicionalnih postupaka; tehničkih vještina bez istinskog nadahnuća.
Pojam je nastao još u vrijeme kada se cijenila akademska vještina umjetnika koji su stvarali na tradicionalan način, školovani na brojnim svjetskim, umjetničkim akademijama. Posebice, standardi francuske Académie des beaux-arts, koja je djelovala pod utjecajem Neoklasicizma i Romantizma, uvjetovali su miješanje oba ovih pravaca u pokušaju sinteze oba stila. To se najbolje vidi u djelima umjetnika kao što su: William-Adolphe Bouguereau, Suzor-Coté, Thomas Couture, i Hans Makart. U ovom kontekstu, ova umjetnost je nazivana i "akademizam", "akademska umjetnost", "L'art pompier(engleski)", i "eklekticizam", a ponekad je i usko vezana uz "historicizam" i "sinkretizam".
No, danas pojam "akademski" označava duh i način koji pripada ili se odnosi na neku akademiju (znanstveni formalizam), dok u pogrdnom značenju označava nešto što je beživotno, zastarjelo i knjiški.