Belzebub (heb. בעל זבוב, Ba‘al Zəbûb, grč. βεελζεβούβ, arap. بعل ألذباب, "Gospodar muha"), drevno je semitsko božanstvo štovano u filistejskom gradu Ekronu. U kasnijoj judeo-kršćanskoj tradiciji spominje se kao demon i jedan od sedam prinčeva pakla. Ime mu je izvedeno od kanaanskih riječi Baal, što znači "gospodar" i zebub, što znači "muha".[1]