Bessemerov postupak je postupak dobivanja čelika na način da se stari čelik s otpada, rastaljeno sirovo željezo i vapnenac stavljaju u Bessemerove kisele konvertere, nakon čega se po metalu pušta kisik u mlazovima kako bi oksidirao nečistoće. To je bio ujedno prvi postupak u povijesti masovnog dobivanja čelika. Oksidacijski plin ili “vjetar” (zrak, kisik ili smjesa kisika i zraka) se upuhava u rastaljeno željezo pod tlakom kroz perforirani (šupljikavi) pod konvertera. Konverteri u koje se oksidacijski plin upuhava bočno zadržali su se samo u ljevaonicama čelika i to kao kiseli konverteri s bočnim upuhavanjem iznad površine kupke. Thomasov postupak se razlikuje od Bessemerovog postupka po tome što koristi bazičnu (lužnatu) vatrostalnu oblogu i što se upotrebljava vapnenac ili vapno kao materijal za stvaranje troske.[1]
Bessemerov postupak se može danas pronaći još jedino u Švedskoj i Engleskoj, dok su druge države odustale od njega. Ovaj postupak je zamijenila Siemens-Martinova peć iz ekonomskih razloga. U SAD se Bessemerov postupak nekad masovno upotrebljavao za proizvodnju željezničkih tračnica, a danas se može još pronaći, uglavnom u kombinaciji sa Siemens-Martinovom peći (duplex postupak), za proizvodnju bešavnih cijevi, plosnatog valjanog čelika, žice i čeličnog lijeva.