Betsimisaraka (što na malgaškom znači puno nedjeljivih[1] odnosno ujedinjeni), drugi po veličini narod na Madagaskaru s oko 2 830 000 pripadnika (oko 14.9%[2] stanovništva države), rasprostranjen duž uskog obalnog pojasa na istočnoj obali.
Kao i Merine govore malgaškim jezikom[3] koji je nasličniji jugoistočnim barito jezicima. Oni govore dvama dijalektima, sjevernim i južnim. Većina su rasni mješanci između bantu crnaca i malgaško-indonezijskih predaka. Bave se poljoprivredom, trgovinom, pomorstvom i ribarstvom.[1] Pretežno ispovijedaju kršćanstvo i animizam.
Kao narod ujedinio ih je početkom 18. stoljeća Ratsimilaho.[1] On je osnovao Kraljevstvo Betsimisaraka u kojem je ujedinio dotad neprijateljska plemena koja su živjela duž 650 km istočne obale. Njegovo kraljevstvo urušilo se vrlo brzo nakon njegove smrti, već za trećeg nasljednika 1791. godine. Većina Betsimisaraka tada je potpala pod vlast Kraljevstva Merina koje je opstalo sve do dolaska francuske kolonijalne uprave 1896. godine.
Betsimisarake su u povijesti bili poznati kao vješti pomorci i gusari. Plovili su velikim kanuima koji su mogli primiti 50 i više članova posade, u flotama od nekoliko tisuća ljudi pljačkali su i robili Komore sjeverozapadno od Madagaskara. Mnogi od tih robova dovedenih s Komora danas su članovi naroda Betsimisaraka. Betsimisarake su također bili vješti ribari i kitolovci, koji su služili kao mornari na europskim brodovima od davnina.