Bitka za Vukovar

Bitka za Vukovar
sukob: Domovinski rat
vodotoranj u Vukovaru - simbol patnje grada
Vrijeme 25. kolovoza – 22. studenoga 1991. Mjesto Vukovar, Hrvatska Ishod pirova pobjeda snaga JNA[1][2]
Sukobljene strane
Jugoslavija: Jugoslavenska narodna armija KoV JNA JRZ i PZO JRM Teritorijalna obrana Srbije Srpska dobrovoljačka garda Šešeljevci	Hrvatska: Oružane snage Hrvatske Zbor narodne garde (do stu. 1991.) Hrvatska kopnena vojska (od stu. 1991.) Hrvatska policija HOS
Zapovjednici
Mladen Bratić † Života Panić Mile Mrkšić Goran Hadžić Veselin Šljivančanin Željko Ražnatović	Branko Borković Mile Dedaković Blago Zadro † Marko Babić Robert Šilić †
Jačina
stalno angažiranih 30 000; u trenutku zauzimanja grada oko 80 000; 1600 tenkova i oklopnih transportera; 980 oruđa zemaljskog topništva; 350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima	oko 1800 do najviše 2000 ljudi u samom gradu; pred sam pad grada, bilo je na širem području oko Vukovara na hrvatskoj strani uključeno do 6700 boraca; 26 tenkova i oklopnih transportera; 52 topa do 100 mm; 32 topa preko 100 mm; 1 VBR te 68 minobacača
Gubitci
Hrvatski izvori[3]: poginulih vojnika 10 000-15 000 ranjenih vojnika 5000-10 000 materijalne šteta 400-600 uništenih tenkova i oklopnih vozila; oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera Srbijanski izvori[3]: poginulih vojnika 1103 ranjenih vojnika 2500 materijalne šteta 110 uništenih tenkova i oklopnih vozila; 3 uništena zrakoplova (jedan pao uslijed kvara)	poginulih vojnika (1) "Vukovarska brigada" 879[4] (2) "Glavni sanitetski stožer" 450[5] ranjenih vojnika 777[4] poginulih civila (1) "Davor Marijan" 1100[5] (2) "Glavni sanitetski stožer" 1350[5] (3) Opća bolnica Vukovar 1624[5] ranjenih civila 2500[4]
5000[5]-7000 osoba zarobljeno

Bitka za Vukovar, također i Obrana Vukovara i Vukovarska tragedija,^[6][7] bila je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu, 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara koju je uspostavila Jugoslavenska narodna armija, uz pomoć srbijanskih paravojnih snaga od kolovoza do studenoga 1991. godine tijekom Domovinskog rata. Bitka je završena porazom mjesnoga Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim umorstvima i progonom hrvatskoga stanovništva. U borbama u Vukovaru je poginulo oko 900 branitelja grada, a nakon zarobljavanja u masovnim ratnim zločinima još njih oko 600. Još oko 1000 hrvatskih branitelja izginulo je u borbama na širemu području oko Vukovara, koje su također predstavljale dio bitke. Poginulo je i oko 1000 civila, a oko 7000 hrvatskih vojnika i civila završilo je u zarobljeničkim logorima u Srbiji, gdje su pretežno bili izloženi zlostavljanjima, u nekim slučajevima vrlo svirepim.

Agresor je tijekom bitke za Vukovar, prema hrvatskim procjenama, izgubio oko 6000 vojnika, od ukupno oko 30 000 angažiranih pripadnika kopnene vojske koje su obuhvaćale najjače oklopne postrojbe kojima je JNA raspolagala. Od tih gubitaka, napadač je izgubio oko 2500 u borbama za sam grad. Srbijanski vojni podatci navode 1200 poginulih vojnika; u koji broj, koji ne obuhvaća ranjene vojnike, zacijelo nisu uračunati pripadnici raznih srbijanskih paravojnih postrojba.^[8]

Iako je bitka predstavljala značajan vojni poraz i simbolički gubitak za Hrvatsku - koja nije povratila nadzor nad gradom do 1998. godine – ona je za JNA predstavljala tek Pirovu pobjedu. Naime, pokazalo se da po okončanju bitke JNA više nije bila sposobna za izvođenje daljnjega napada kojim bi se, spajanjem sa snagama Banjalučkoga korpusa, koje su već bile raspoređene u dijelu Zapadne Slavonije, omogućila okupacija čitave Slavonije te daljnji prodor prema Varaždinu i glavnome gradu Hrvatske Zagrebu, kakav je bio plan JNA. Tako se uporna obrana Vukovara pokazala odsudnom u zaustavljanju glavnoga napada na Hrvatsku. Drama bitke ujedno je pomogla Hrvatska izboriti međunarodnu potporu za svoju neovisnost.^[9] Do danas se žrtva Vukovara u Hrvatskoj poštuje kao jedan od ključnih trenutaka Domovinskoga rata.^[6][9] Na obljetnicu sloma hrvatske obrane, 18. studenoga, u Vukovaru se okupi i preko stotinu tisuća ljudi.^[10]

1. ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor Domovinski rat
2. ↑ Woodward 1995., str. 258 Pogreška u predlošku harvnb: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFWoodward1995 (pomoć)
3. ↑ ^{a b} Dead Warriors Mislaid In The Political Haze. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. srpnja 2011. Pristupljeno 25. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
4. ↑ ^{a b c} Heroes of Vukovar
5. ↑ ^{a b c d e} Dražen Živić, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Centar Vukovar, Vukovar Posljedice srbijanske agresije kao odrednica poslijeratne obnove i razvitka Vukovara, UDK: 338.246.88(497.5 Vukovar)"200", Pregledni rad, Primljeno: 07-01-2008.
6. ↑ ^{a b} Skoko, Božo; Bagić, Dragan: Image Vukovara u hrvatskoj javnosti—15 godina nakon stradanja, u: Vukovar—hrvatska baština i perspektive razvoja, 2007., str. 167-180.
7. ↑ Penava, Šimun. 2003. Bibliografija radova o Vukovaru u Domovinskom ratu. Scrinia Slavonica. 3 (1): 714–728
8. ↑ Bitka za Vukovar. Alfa Zagreb. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2019. Pristupljeno 22. veljače 2019.
9. ↑ ^{a b} Marijan, Davor. Listopad 2002. Bitka za Vukovar 1991. Scrinia Slavonica. 2: 367–402. Pristupljeno 18. studenoga 2019.
10. ↑ U vukovarskoj Koloni sjećanja oko 120.000 sudionika HRT, objavljeno 18. studenoga 2024.