Broken Sword: The Sleeping Dragon | |
---|---|
![]() | |
Proizvođač | Revolution Software |
Izdavač(i) | Europa: THQ Sjeverna Amerika: The Adventure Company |
Redatelj(i) | Charles Cecil |
Dizajner(i) | Steve Ince |
Producent(i) | Mike Gamble Steve Ince |
Programer(i) | Andrew Boskett Francesco Iorio Patrick Skelton Chris Stewart |
Pisac/pisci | Charles Cecil Neil Richards |
Umjetnik/umjetnici | Sucha Singh |
Skladatelj(i) | Ben McCullough |
Serijal | Broken Sword |
Nadnevak izlaska | Microsoft Windows Europa: 14. studenoga 2003. Sjeverna Amerika: 17. studenoga 2003. Xbox Europa: 14. studenoga 2003. Sjeverna Amerika: 8. prosinca 2003. PlayStation 2 Europa: 14. studenoga 2003. |
Žanr(ovi) | avantura |
Način(i) igre | igra za jednog igrača |
Platforma | Microsoft Windows, Xbox, PlayStation 2 |
Broken Sword: The Sleeping Dragon avanturistička je videoigra objavljena za Windows, Xbox i PlayStation 2 u studenome 2003. Treća je igra u serijalu Broken Sword i objavljena je šest godina nakon prethodnog dijela The Smoking Mirror. The Sleeping Dragon prva je igra u serijalu s trodimenzijskom grafikom i jedina u cijelom serijalu u kojoj se ne pojavljuje sučelje za miš. Igrač igra u ulozi Georgea Stobbarta, američkog odvjetnika za patente; Stobbart leti u Kongo kako bi sastavio patent za znanstvenika koji tvrdi da je pronašao izvor neograničene energije.
O idejama za treću epizodu serijala počelo se raspravljati 2000. Kako bi igru učinio nalik na film, Revolution je pozvao kinematografskog konzultanta Boba Keena, koji se pobrinuo za to da svaka scena u igri prenosi odgovarajuće osjećaje i atmosferu. Igra je u početku trebala sadržavati kraće videozapise koji bi izgledom podsjećali na crtane filmove (što je bio slučaj u prethodnim dvama dijelovima), no Revolution se ipak odlučio prikloniti stilu sličnom japanskim animiranim filmovima. Za razliku od prvih dviju igara u serijalu, koje su izrađene uz pomoć Virtual Theatrea, The Sleeping Dragon izrađen je pomoću softvera RenderWare. Glazbu za igru skladao je Ben McCullough, a Rolf Saxon ponovno je posudio glas Georgeu Stobbartu.
Igra je dobila iznimno pozitivne ocjene. Recenzenti su pohvalili njezinu priču, scenarij, humor, grafiku i činjenicu da podsjeća na film, ali su kritizirali to što ne sadrži sučelje za miš i što se sastoji od zagonetki koje se ponavljaju. Charles Cecil izjavio je da je prodano nekoliko stotina tisuća primjeraka igre.[1]