Christiaan Huygens | |
Portret Christiaana Huygensa naslikao Bernard Vaillant, Museum Hofwijck, Voorburg | |
Rođenje | 14. travnja 1629. Haag, Nizozemska |
---|---|
Smrt | 8. srpnja 1695. Haag, Nizozemska |
Prebivalište | Nizozemska, Francuska |
Narodnost | Nizozemac |
Polje | Fizika, matematika, astronomija, nebeska mehanika |
Institucija | Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi, Francuska akademija znanosti |
Alma mater | Sveučilište u Leidenu, Sveučilište u Angersu |
Poznat po | Titan (mjesec), Objašnjenje Saturnovih prstena, Centripetalna sila, Sat s njihalom, Huygensovo načelo, Valna teorija svjetlosti, Dvolom, Evoluta, Huygensovi okulari |
Portal o životopisima |
Christiaan Huygens (listen [▶]) (Haag, 14. travnja 1629. – Haag, 8. srpnja 1695.), nizozemski astronom, matematičar i fizičar. Niz uspješnih astronomskih opažanja (otkriće Saturnova prstena i njegova satelita Titana, te maglice u Orionu) naveo ga je na prvu procjenu udaljenosti jedne zvijezde (Siriusa), uz pretpostavku da je istoga sjaja kao Sunce. Potom se pozabavio i točnim mjerenjem vremena. Na poziv Luja XIV. boravio je u Francuskoj (1666. – 1681.), gdje je objavio djelo o satu s njihalom, u kojem je iznio kako period oscilacije njihalice ovisi o njezinoj duljini. Opisao je i upotrebu spiralnih opruga za pogon satova i izložio teoreme o centrifugalnoj sili, na koje će se vratiti Isaac Newton. Uz pojavu očuvanja količine gibanja zaključio i o očuvanju kinetičke energije, kao prvom koraku prema zakonu očuvanja energije koji je stoljeće i pol poslije postavio Hermann von Helmholtz. Posvetio se i izradbi leća velikih žarišnih daljina, konstruirao za tadašnje pojmove goleme teleskope. Izradio je gotovo savršeno akromatske okulare (Huygensovi okulari); vršio je pokuse i s polariziranom svjetlošću; proračunao je moć povećavanja teleskopa. Godine 1678. razradio je i u svojoj Raspravi o svjetlosti (fra. Traité de la lumière, 1690.) izložio valnu teoriju svjetlosti i takozvani Huygensov princip, a istodobno je pokušavao naći uvjete pod kojima se valovi pravocrtno gibaju i odrediti zakone refleksije i loma svjetlosti. Zaključio je da zemljini meridijani moraju biti eliptični, spljošteni na polovima, pronašao je zakone sudara tijela, postavio zakon centrifugalne sile, te formulirao valnu teoriju svjetlosti uz uvođenje pojma Etera.