Back Cichlidae Afrikaans بلطية Arabic بلطيه ARZ Cichlidae AST Tsixlosomlar Azerbaijani Buntschroutzen BAR Цихлиди Bulgarian Ciklidi BS Cíclids Catalan Cichlidae CEB
| Ciklidi | |
|---|---|
.JPG) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Actinopterygii |
| Red: | Perciformes |
| Porodica: | Cichlidae Bonaparte, 1835 |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Rodovi | |
Vidi tekst | |
| Baze podataka | |
Ciklidi (Cichlidae) su jedna od najvećih porodica zrakoperki (Actinopterygii) iz reda grgečki (Perciformes) s ukupno 221 rodom i 1 656 vrsta priznatih 2013. godine. Zbog velikog broja neotkrivenih vrsta, pretpostavlja se da će konačan broj vrsta ove porodice doseći 1,900.[1] Ciklidi su ribe koje se značajno razlikuju u obliku, boji, veličini, načinu života i ponašanju.
Veličina predstavnika ove porodice se kreće od 2,5 centimetra do 1 metra, dok oblici tijela variraju od snažno bočno spljoštenih do valjkastih. Oblik tijela ovisi od okruženja u kojem se nalaze: bočno spljoštene ribe poput onih iz roda Pterophyllum prilagođene su skrivanju među gustim vodenim biljem, dok je oblik tijela riba iz roda Julidochromis specijaliziran za uvlačenje u uske rupe među kamenjem. Mužjaci su veći i intenzivnije obojeni, veoma teritorijalni i često agresivni prema ribama svoje i druge vrste. Živopisno obojene vrste postaju sve popularnije akvarijske ribe, dok su rjeđe one neuglednih boja. Pojedine vrste, poput tilapije, važne su ribe u prehrani.
Ciklidi u prirodi naseljavaju tropske vode Južne Azije, Afrike, Južne i Srednje Amerike. Najčešće se nalaze u slatkim, bilo tekućim ili stajaćim vodama, iako se neke vrste (od kojih su najznačajnije vrste rodova Etroplus i Sarotherodon) mogu naći u bočatnim i slanim vodama.[2]
Ishrana ciklida razlikuje se jednako kao i oni sami. Postoje vrste koje su primarno biljojedi, te se hrane algama i mekim dijelovima viših biljaka, a u ishranu samo povremeno uključuju manje beskralježnjake. Ostale vrste su sposobni grabežljivci mesojedi čiji se plijen kreće od puževa, ličinki kukaca, spužvi pa do ostalih riba. Manji broj vrsta spada u detritovore, hrane se trulećim organskim materijalom.
Pojedine ribe ove porodice izrazito su monogamne, dok ostale formiraju hareme koji se sastoje od jednoga mužjaka i više ženki. Svi predstavnici ove porodice iskazuju izraženu roditeljsku brigu za jaja i mlađ. Ikru ili mlađ čuvaju oba ili samo jedan roditelj, ovisno od vrste. Roditelji vrsta koje ikru polažu na otvorenom (lišću biljaka, kamenju ili podlozi) aeriziraju vodu oko ikre, odstranjuju pljesnivu i neoplođenu ikru, te je agresivno čuvaju od grabežljivaca. Drugi oblik roditeljske brige je čuvanje ikre i mlađi u ustima, a susreće se kod riba iz roda Haplochromis. Ženke ovih vrsta ikru odmah po oplođenju smještaju u usta i tu je čuvaju tijekom inkubacije i nakon izlijeganja mlađi. Za sve ovo vrijeme ženke ne jedu i vrijeme provode skrivene od ostalih riba, koje ih nekad pokušavaju natjerati da izbace mlađ iz usta. Iako su uglavnom ženke one koje mlađ čuvaju u ustima, to mogu biti i mužjaci, te rjeđe oba roditelja.[3][4][5] Neke vrste, poput diskusa, poznate su po sposobnosti da mlađ hrane svojim kožnim izlučevinama.[3]
Porodicu ciklida opisao je Bonaparte, 1835. godine.