Dominikanski samostan i crkva u Dubrovniku

Dominikanski samostan i crkva vjerski su objekti u gradu Dubrovniku.

Nalaze se u istočnom dijelu starog grada uz gradske zidine. Dominikanci su osnovali samostan u Dubrovniku 1225. godine. Čini ga kompleks zgrada među kojima su crkva sv. Dominika, zvonik, klaustar i tri samostanska krila. Nije sa sigurnošću utvrđeno kad je izgradnja započela, neki podatci datiraju iz 13. stoljeća. U početku je bio izvan gradskih zidina, ali je zbog njegove obrambene važnosti Malo vijeće 1301. godine odlučilo da će pučani izgradnju pomoći novčano i svojim radom.^[1] Unutar samostana se nalazi i djelo venecijanskog majstora, Paola Veneziana. Muzej samostana sadrži vrijedne rukopise i 217 inkunabula, slike dubrovačkih slikara iz 15. i 16. stoljeća: Lovre Dobričevića, Mihajla Hamzića i Nikole Božidarevića i oltarnu palu "sv. Magdalena", rad slavnog talijanskog slikara Tiziana iz 1550. godine. Crkva je jedna od najvećih gotičkih građevina na istočnoj obali Jadrana. Nacrte je izradio Michelozzo di Bartolomeo, a gradnju su vodili dubrovački majstori Utešimović, Radomanović i dr.^[1]

1. ↑ ^{a b} Đukić-Bender, V., Arhitektura spomeničke vrijednosti u muzejskoj upotrebi u Dubrovniku, Izvod iz magistarske radnje: "Muzeji u povijesno-spomeničkim zdanjima na dubrovačkom području" Zagreb 1985. // Dubrovački horizonti godina XVIII, br. 26. / ur. Josip Lučić, ISSN 0418-7925 nevaljani ISSN. Zagreb : Društvo Dubrovčana i prijatelja dubrovačke starine u Zagrebu, 1986., str. 64.