Druidi

Druidi (lat. druidae, iz galskoga; kelt. deru = hrast) je naziv za svećenički stalež u antičkom keltskom svijetu. Druidizam se prakticirao na području zapadne Europe, sjeverno od Alpa i na britanskom otočju sve do prevlasti kršćanstva. Druidi su štovali mnogo bogova, ali i prirodu i njezine elemente. Utjecaj druida bio je i socijalni i religijski. Osim što su obavljali dužnosti svećenika, bili su filozofi, suci, liječnici i učitelji.^[1][2]

Spominju ih grčki i rimski pisci ( Diogen Laertije, Gaj Julije Cezar, Plinije, Diodor Sicilski i Tacit). O njihovu se učenju zna malo, a neodređeni podatci sačuvali su se u usmenoj predaji, u welških pisaca i u irskom folkloru, gdje su nastale legende o njihovoj učenosti i filozofiji. Druidi su prinosili žrtve, često i ljudske, a nisu znali za hramove ni likove bogova.^[1]

1. ↑ ^{a b} LZMK / Proleksis enciklopedija: druidi, pristupljeno 27. travnja 2015.
2. ↑ LZMK / Hrvatska enciklopedija: druidi, pristupljeno 27. travnja 2015.