Ebioniti (grčki Ἐβιωναῖοι, Ebionaioi; hebrejski = „siromašni”)[1] bili su rana židovsko-kršćanska grupa ili sekta.[2] Smatrali su Isusa Mesijom, ali ne i božanstvom te nisu vjerovali da je rođen od djevice. Obdržavali su židovske zakone i obrede,[3] smatrajući da je Jakov Pravedni bio Isusov „pravi nasljednik”, dok su apostola Pavla smatrali apostatom.[4] Crkveni su oci smatrali ebionite jednakima nazarenima.
Moguće je da je ebionite prvi spomenuo Justin Mučenik. Epifanije Salaminski je u Panarionu spomenuo ebionite kao heretike, dok je povjesničar Abd al-Jabbar ibn Ahmad[5] pisao o skupini vjernika za koje se pretpostavlja da su bili „duhovni potomci” ebionita. Al-Shahrastani (12. st.) spominje židove koji su živjeli u Medini, a smatrali su Isusa prorokom i slijedili drevne židovske propise.