Ernest Rutherford | |
Rođenje | 30. kolovoza 1871. Brightwater kraj Nelsona, Novi Zeland |
---|---|
Smrt | 19. listopada 1937. Cambridge, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Državljanstvo | Novi Zeland, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Polje | Fizika, kemija |
Institucija | Sveučilište McGill u Montrealu, Sveučilište u Manchesteru, Sveučilište u Cambridgeu |
Alma mater | Sveučilište u Canterburyu (Novi Zeland), Sveučilište u Cambridgeu |
Akademski mentor | Joseph John Thomson |
Istaknuti studenti | Edward Appleton James Chadwick Cecil Frank Powell Ernest Walton |
Poznat po | Otkriće alfa-čestica, Otkriće beta-čestica, Otkriće atomska jezgra, Rutherfordov model atoma, Rutherfordovo raspršenje, Otkriće protona Uveo pojam vrijeme poluraspada Prva nuklearna pretvorba (transmutacija) |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za kemiju (1908.) Matteuccijeva medalja (1913.) Copleyeva medalja (1922.) |
Portal o životopisima |
Ernest Rutherford (Nelson, Novi Zeland, 30. kolovoza 1871. – Cambridge, 19. listopada 1937.) bio je britanski i novozelandski kemičar i fizičar. Studirao je u Cambridgeu te bio sveučilišni profesor u Montréalu (od 1898.), direktor Fizičkog instituta Sveučilišta u Manchesteru (od 1907.) i od 1919. direktor Cavendisheva laboratorija u Cambridgeu. Godine 1903. bio je izabran za člana (predsjednik od 1925. do 1930.) Kraljevskoga društva za poboljšanje znanja o prirodi. Isprva se bavio proučavanjem radioaktivnoga raspada. Prvi je uočio da se zračenje radija sastoji od dviju vrsta zraka (1897.), koje je nazvao alfa-zrake i beta-zrake. Zajedno s Frederickom Soddyjem uveo je pojam vremena poluraspada i izveo zakone radioaktivnoga raspada. Proučavanjem raspršivanja alfa-čestica na atomima, Rutherford je došao do zaključka da atom (čija je veličina 10−10 m) nije cjelovit djelić materije (Rutherfordov model atoma), nego je složen od pozitivne atomske jezgre (veličine 10−14 m) i elektrona koji kruže oko nje (1911.): prvi je upotrijebio riječ proton za pozitivno naelektriziranu česticu u jezgri atoma. (Niels Bohr je 1913., prilagođujući taj model kvantnoj hipotezi Maxa Plancka, dao prvotnu kvantnu teoriju atoma.) Od Rutherforda potječe i jednakost (nazvana njegovim imenom) za raspršivanje alfa-čestica na atomima (Rutherfordovo raspršenje); godine 1925. utvrdio je i odstupanje od te jednakosti do kojega dolazi kod vrlo bliskih sudara alfa-čestice i jezgre, kada nuklearno međudjelovanje postaje mnogo važnije od električnoga. Godine 1919. Rutherford je, bombardirajući dušik alfa-česticama, izveo prvu pretvorbu (transmutaciju) jednog elementa u drugi. Za istraživanje radioaktivnoga raspada kemijskih elemenata i radova o radioaktivnosti dobio je Nobelovu nagradu za kemiju (1908.).[1]