Estonski rat za neovisnost

Estonski rat za neovisnost
Dio Ruskog građanskog rata
Estonsko topništvo u borbi protiv Landeswehra
Vrijeme 28. studenoga 1918. – 2. veljače 1920. Lokacija Estonija Latvija sjeverozapadna Rusija Ishod Estonska pobjeda Teritorijalne promjene Priznavanje neovisnosti i teritorijalnog integriteta Estonije Latvija pripojila Vidzemu
Sukobljeni
Estonija dobrovoljci iz Danske, Finske i Švedske Latvija Ujedinjeno Kraljevstvo Bijela garda	Rusija finska Crvena garda Estonska komuna Latvijska SSR	Baltische Landeswehr Freikorps
Vođe
Johan Laidoner	Jukums Vācietis	Baltische Landeswehr Freikorps
Posljedice
3 588 poginulih[1][2] 15 000 ranjenih[3]	nepoznat broj poginulih i ranjenih 10 000 zarobljenika[4]	400 poginulih 1 500 ranjenih[5]

Estonski rat za neovisnost (estonski: Vabadussõda, dosl. "Rat za slobodu"), poznat još i kao Estonski oslobodilački rat, naziv je za vojni sukob koji se odvio od 1918. do 1920. u kojem je novoproglašena nezavisna Republika Estonija branila svoju neovisnost i teritorijalni integritet od napada sovjetske Rusije i kasnije od Baltičke teritorijalne obrane. Uz pomoć saveznika, ponajviše Latvije i dobrovoljaca iz Skandinavije, ali i Ujedinjenog Kraljevstva, Estonija se borila za očuvanje neovisnosti proglašene tijekom Prvog svjetskog rata. Rat je završio estonskom pobjedom i potpisivanjem sporazuma iz Tartua, kojim je priznata estonska neovisnost.

1. ↑ Vabadussoja Ajaloo Selts
2. ↑ Kaitsevägi mälestab Vabadussõjas langenuid - Kaitsevägi. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2019. Pristupljeno 24. travnja 2022.
3. ↑ Iseseisvuse aeg 1918–40. Eesti. Üld. 11. Eesti entsüklopeedia. 2002. str. 296–311
4. ↑ Kaevats, Ülo: Eesti Entsüklopeedia 10, page 123. Eesti Entsüklopeediakirjastus, 1998, ISBN 5-89900-054-6
5. ↑ Kaevats, Ülo: Eesti Entsüklopeedia 5, page 396. Valgus, 1990, ISBN 5-89900-009-0