Ferojski jezik | |
føroyskt mál | |
Države | ![]() ![]() |
Etnicitet | Ferojci |
Razredba | indoeuropski germanski sjevernogermanski zapadnoskandinavski ferojski |
Službeni status | |
Služben | ![]() |
Ustanova | Føroyska málnevndin (Farski jezični odbor) |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | fo |
ISO 639-2 | fao |
ISO 639-3 | fao |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Ferojski jezik (fer. føroyskt mál) jezik je zapadnoskandinavske skupine sjevernogermanskih jezika, kojim se služi oko 48 200 Ferojaca (2007;[1] 45 400, 2001.[2] ) na ferojskim otocima.
Njegova povijest počinje otkrivanjem Grím Kambana (825.) kada ga naseljavaju vikinzi iz Norveške, a jezik kojim su govorili bio je dansk tunga ili staronordijski.[3] Do stvaranja novih jezika dolazi podjelom između 800. i 1050. na istočnonordijske dijalekte, iz kojih su s vremenom nastali švedski i danski, te zapadnonordijske dijalekte, iz kojih su se razvili ferojski, norveški i islandski.
Ferojski jezik ima svoje pismo od 14 stoljeća. Ferojski jezikoslovac Venceslaus Ulricus Hammershaimb (1819. – 1909.) stvorio je 1846. novo pismo na kojem su 1890. izdane prve ferojske novine Føringatiðindi (Ferojske novine).[4]
Od svih ostalih germanskih jezika, Ferojskome je najsličniji Islandski, što se ponajviše može zahvaliti izoliranosti te u ustrajnosti za očuvanjem svog jezika.