Back Agent de floculació Catalan Clarifying agent English Agente clarificante Spanish Floculant French Dzidrinātāji Latvian/Lettish Flokulant Serbo-Croatian Klarmedel Swedish Флокулянти Ukrainian

Flokulant

U praktične svrhe kao neorganski flokulant najčešće se koristi aluminijev sulfat, Al2(SO4)3 • 18 H2O, poznatiji pod tržišnim nazivom alaun.
Tlocrt i presjek kroz tipično postrojenje za pročišćavanje pitke vode: 1. – sirova voda, 2. – otapanje i doziranje flokulanata (doziranje), 3. – miješanje, 4. – flokulacija ili pahuljičenje, 5. – taloženje ili sedimentacija, 6. – procjeđivanje ili filtracija, 7. – dezinfekcija (kloriranje), 8. – čista (pitka) voda.[1]
Akcelerator za flokulaciju sirove vode: 1. – sirova voda, 2. – protokomjer (mjerač volumnog protoka), 3. - lebdeći aktivni mulj, 4. – središnje zvono, 5. – zgrtač mulja, 6. – spiralna crpka (Gp = 4 x G1; n = 1 – 15 okr/min), 7. – odvod na pješćane filtere (mutnoća manja od 0,001%), 8. – bistra voda za protupranje, 9. – varijator i reduktor.
Uređaj za doziranje sredstva za flokulaciju za manja postrojenja: 1. – sirova voda, 2. – doziranje aluminijevog sulfata, 3. – bistra voda za protupranje, 4. – odvod u akcelerator za flokulaciju sirove vode.

Flokulant, koagulant ili bistrilo je kemijska tvar koja se dodaje zamućenoj vodi u postupku flokulacije (pahuljičenje) ili bistrenja vode, koji je sastavni dio pročišćavanja pitke vode ili obrade zagađenih ili industrijskih voda. Glavnina problema kod smanjenja mutnoće, kao čestog nedostatka vode, vezana je uz prisustvo vrlo sitnih raspršenih čestica – koloida, dimenzija od 1 nm do 1 μm. Zbog istoimenih (negativnih) elektrostatičkih naboja koloidi se međusobno odbijaju i ostaju raspršeni u vodi. Zato je vrijeme potrebno za izdvajanje koloida iz vode, prvenstveno procesom taloženja, zbog njihove tzv. agregatne stabilnosti, praktički beskonačno. To je u tehnici pročišćavanja vode rezultiralo traženjem procesa remećenja stabilnosti koloida i mogućnosti njihovog kasnijeg međusobnog spajanja u veće čestice koje će se u vodi lakše taložiti.

Takav postupak remećenja stabilnosti (destabilizacija) koloida u sirovoj vodi naziva se zgrušavanje ili koagulacija. Remećenje stabilnosti koloida se postiže dodavanjem vodi određenih kemijskih tvari – flokulanata. Koagulacija je postupak izbijanja naboja koloidnih čestica. Jednom neutralizirane, čestice se više ne odbijaju jedna od druge i mogu ostati okupljene. Flokulacija je postupak okupljanja destabiliziranih ili koaguliranih čestica da bi se stvorile veće nakupine ili flokule. Bez koagulacije ne može nastupiti flokulacija, odnosno taloženje čestica, a samim postupkom koagulacije ne možemo praktički odstraniti koloidne tvari iz vode. Primarni flokulanti (koagulansi) su kemikalije ili supstance koje dodane u zadanu suspenziju ili otopinu da bi se postigla destabilizacija. Pomoćni flokulanti (koagulansi) su kemikalije ili supstance dodane u destabiliziranu suspenziju ili otopinu da ubrzaju flokulaciju ili da ojačaju flokule koje su se stvorile tijekom flokulacije. Proces bistrenja može se odvijati u vodoravnom bazenu ili uzvodnom akceleratoru. Da bi se uspješno obavio postupak koagulacije, potrebno je uraditi određene eksperimentalna mjerenja u laboratoriju.[2]

  1. ↑ [1][neaktivna poveznica] "Kondicioniranje vode", www.grad.unizg.hr, 2012.
  2. ↑ [2]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. svibnja 2012. (Wayback Machine) "Koagulacija i flokulacija", www.apfmo.org, 2012.
From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Nelliwinne