Giuseppe Arcimboldo | |
Manirizam | |
---|---|
![]() autoportret | |
Rođenje | Milano, oko 1527. |
Smrt | Milano, 11. srpnja 1593. |
Vrsta umjetnosti | Slikarstvo |
Praksa | Milano, Prag |
Utjecao | dadaizam, nadrealizam |
Poznata djela | Četiri godišnja doba Portret Rudolfa II. (Vertumnus) Knjižničar (Arcimboldo) |
Portal o životopisima |
Giuseppe Arcimboldo (Milano, oko 1527. – Milano, 11. srpnja 1593.), talijanski maniristički slikar; tehnički savršen slikar osebujnog i originalnog manirističkog stila.
Nakon naukovanja u rodnom Milanu djelovao je pretežno u Pragu kao dvorski slikar nekoliko vladara. Bio je učenik učenika Leonarda da Vincija, od kojih je najvjerojatnije naslijedio preciznost i znatiželju.[1] Godine 1556. godine radio je s Giuseppeom Medom na freskama u katedrali u Monzi, ali su njegovi radovi religijske tematike poprilično zaboravljeni.[2] Od 1562. Arcimboldo je počeo raditi na carskom dvoru Habsburgovca Ferdinanda I. U tom razdoblju je naslikao svoja najpoznatija djela, i razvio svoj nevjerojatno poseban umjetnički stil, koji ga snažno razlikuje od ostalih suvremenika.[1] Arcimboldo je stvorio uistinu fantastičnu sliku praškog dvora, stvarajući kostime, dizajnirajući i dekorirajući. Car Rudolf II. dao mu je nebrojene ovlasti za usluge slikanja brojnog niza portreta carske obitelji i državnika, te mu je postavio i zadatak istraživanja umjetničkih djela. God. 1587. Arcimboldo se vratio u Milano, ali je ostao u kontaktu s carem. Preminuo je 11. srpnja 1593. u Milanu. Iako je bio vrlo popularan tijekom svog života, ubrzo je zaboravljen nakon smrti.
Njegova neobična vizija potakla je mnoge iz njegovog vremena da vjeruju kako je Arcimboldo duševno bolestan i kako su njegova djela rezultat gubitka razuma.[2] Poslije njegove smrti, njegova djela padaju u zaborav, sve dok ih početkom 20. stoljeća ne otkriju nadrealisti. Od tada njegov opus postaje svjetski slavan. Iako nije imao izravne učenike, po slobodi fantazije i bizarnim slikarskim efektima blizak je modernom dadaizmu i nadrealizmu 20. stoljeća.