Grantha (𑌗𑍍𑌰𑌨𑍍𑌥) klasično je južnoindijskobrahmijsko pismo koje se rabi posebice u Tamil Naduu i Kerali. Nastalo je iz palavskoga pisma[1] i srodno je tamilskome i pismu vatteluttu. Suvremeno malajalamsko pismo koje se rabi u Kerali izravno je poteklo od granthe.[2] Južnoazijska i indonezijska pisma poput tajskoga i javanskoga pisma, kao i tigalarija[3] i singalskoga pisma, također su potekla ili su srodna granthi putem palavskoga pisma.[4][5][6] Palavska grantha nastala je u 4. stoljeću, a koristila se u Indiji sve do 7. stoljeća.[7][8] Takvim ranim oblikom granthe pisali su se sanskrtski tekstovi, kao i urezi u bakrenim pločicama te kamenju hindskih hramova i samostana.[9][2] Također se koristilo za klasični manipravalam, jezik koji je bio mješavina sanskrta i tamilskoga.[10] Iz tog se starog pisma zatim razvila srednja grantha, koja je do 8. stoljeća postala tranzicijska grantha. Kao takva je ostala u uporabi sve do 14. stoljeća. Otad je u uporabi suvremena grantha, koja se koristi za pisanje klasičnih sanskrtskih i dravidskih tekstova[9][2] te u tradicionalnim vedskim školama.[11]
Postojali su prijedlozi o združivanju granthe i tamilskoga pisma,[13][14] no naišli su na negodovanje.[15][16] Zbog osjetljivosti toga pitanja, odlučeno je da će pisma ostati zasebna po svemu osim brojkama.[17]