Gustav Robert Kirchhoff

Gustav Robert Kirchhoff
Rođenje	12. ožujka 1824. Kalinjingrad, Rusija
Smrt	17. listopada 1887. Berlin, Njemačka
Državljanstvo	Nijemac
Polje	Fizika, kemija
Institucija	Sveučilište u Berlinu, Sveučilištu u Breslauu, Sveučilištu u Heidelbergu
Alma mater	Sveučilištu u Königsbergu
Istaknuti studenti	Gabriel Lippmann Dmitrij Ivanovič Mendeljejev Max Planck Heike Kamerlingh Onnes
Poznat po	Kirchhoffova pravila Kirchhoffov zakon zračenja Kirchhoffovi zakoni spektroskopije Otkriće cezija Otkriće rubidija
Istaknute nagrade	Matteuccijeva medalja (1877.)
Portal o životopisima

Gustav Robert Kirchhoff (Kalinjingrad, nekad Königsberg, 12. ožujka 1824. – Berlin, 17. listopada 1887.), njemački fizičar i kemičar. Diplomirao (1847.) na Sveučilištu u Königsbergu, bio profesor u Breslauu, današnji Wrocław (od 1850. do 1854.), Heidelbergu (od 1854. do 1875.) i Berlinu (od 1875. do 1886.). Postavio je (1845.) pravila o raspodjeli električnoga naboja i energije u električnim strujnim krugovima (Kirchhoffovi zakoni o struji i naponu). Uočio je (1859.) zakon o toplinskom zračenju tijela (Kirchhoffov zakon toplinskog zračenja), zaslužan je za otkriće i razvoj spektralne analize. Objasnivši emisijske i apsorpcijske linije u linijskim spektrima, stvorio je mogućnosti proučavanja sastava nebeskih tijela. U suradnji s R. W. Bunsenom otkrio je s pomoću spektroskopa elemente cezij (1860.) i rubidij (1861.). Razvio teoriju ogiba ili difrakcije svjetlosti davši Huygensovu principu matematičku formulaciju. Dokazao je (1857.) da se električni poremećaj širi vodičem brzinom svjetlosti. Napisao Predavanja o matematičkoj fizici (njem. Vorlesungen über mathematische Physik, I–IV, 1876. – 1894.) i drugo. Po njemu je nazvan krater na Mjesecu (Kirchhoff (krater)).^[1]

1. ↑ Kirchhoff, Gustav Robert, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.