Hibito jezik

Híbito jezik (xíbito, chíbito, íbito, jíbito, xibita, zíbito; ISO 639-3: hib), izumrli jezik porodice hibito-cholon ili cholonan, koji se nekada govorio uz rijeke Huallaga i Bobonaje u Peruu, departman San Martín, u blizini sela Sión i Juanjui.^[1] Nestao je negdje od 1825. (Mason, 1950).

Prema Brintonu koji navodi stare izvore jezik cholon bio je različit od hibitskog jezika. Tessmann (1930) ga smatra miješanim pano-ge jezikom. Loukotka (1935) također vjeruje da je miješan s panoanskim. Nestao je oko 1825. Godine 1851. populacija je iznosila oko 500 u selima i gradovima Tocache, Lamasillo, Isonga i Pisana; danas pripadnici etničke grupe govore jezikom quechua de San Martín ili kastiljskim.^[2]

Rječnik je napisao fra José de Araujo.

1. ↑ Alain Fabre (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. kolovoza 2011. Pristupljeno 27. svibnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
2. ↑ Ethnologue (16th)