Higgsov bozon

Higgsov bozon
Jedan od mogućih načina da se Higgsov bozon dobije na Velikom hadronskom sudaraču ili LHC.
Kompozicija:	Elementarna čestica
Čestična statistika:	Bozoni
Status:	Nova čestica mase 125 GeV otkrivena je 2012., a kasnije je potvrđen Higgsov bozon preciznijim mjerenjima.[1]
Simbol(i):	H0
Teoretiziran:	Robert Brout, F. Englert, P. Higgs, Gerald Guralnik, Carl Richard Hagen i Tom Kibble (1964.)
Otkriven:	LHC (2011. – 2013.)
Masa:	125,18 ± 0,16 GeV/c2[2]
Vrijeme poluraspada:	1,56×10−22 s (predviđeno)
Električni naboj:	0 e
Boja:	0
Spin:	0[3]
Slabi izospin:	− 1/2
Slab hipernaboj:	+1
Paritet:	+1

Higgsov bozon ili Higgsova čestica (po P. Higgsu; oznaka H⁰) je bozon uveden u standardnu teoriju čestica i sila (1964.) radi objašnjenja kako je prilikom nastanka svemira narušena elektroslaba simetrija pa je nastao veći broj subatomskih čestica nego antičestica i zašto čestice imaju masu. Njegova je masa približno 125,09 GeV/c², spin 0, vrijeme poluraspada 1,56 × 10^–22 s, električki je neutralan i sam je sebi antičestica. Može se raspasti na dva W-bozona:

${\displaystyle \mathrm {H} ^{0}\rightarrow \mathrm {W} ^{+}+\mathrm {W} ^{-}}$

dva Z-bozona:

${\displaystyle \mathrm {H} ^{0}\rightarrow \mathrm {Z} ^{0}+\mathrm {Z} ^{0}}$

dva fotona:

${\displaystyle \mathrm {H} ^{0}\rightarrow \mathrm {\gamma } +\mathrm {\gamma } }$

i drugo.^[4]

1. ↑ LHC experiments delve deeper into precision. Media and Press relations (priopćenje). CERN. 11. srpnja 2017. Pristupljeno 23. srpnja 2017.
2. ↑ M. Tanabashi et al. (Particle Data Group). 2018. Review of Particle Physics. Physical Review D. 98 (3): 030001. Bibcode:2018PhRvD..98c0001T. doi:10.1103/PhysRevD.98.030001. ISSN 2470-0010
3. ↑ CMS Collaboration. 2017. Constraints on anomalous Higgs boson couplings using production and decay information in the four-lepton final state. Physics Letters B. 775 (2017): 1–24. arXiv:1707.00541. Bibcode:2017PhLB..775....1S. doi:10.1016/j.physletb.2017.10.021
4. ↑ Higgsov bozon, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 20. ožujka 2020.