Higgsov bozon
| |
Jedan od mogućih načina da se Higgsov bozon dobije na Velikom hadronskom sudaraču ili LHC.
| |
Kompozicija: | Elementarna čestica |
Čestična statistika: | Bozoni |
Status: | Nova čestica mase 125 GeV otkrivena je 2012., a kasnije je potvrđen Higgsov bozon preciznijim mjerenjima.[1] |
Simbol(i): | H0 |
Teoretiziran: | Robert Brout, F. Englert, P. Higgs, Gerald Guralnik, Carl Richard Hagen i Tom Kibble (1964.) |
Otkriven: | LHC (2011. – 2013.) |
Masa: | 125,18 ± 0,16 GeV/c2[2] |
Vrijeme poluraspada: | 1,56×10−22 s (predviđeno) |
Električni naboj: | 0 e |
Boja: | 0 |
Spin: | 0[3] |
Slabi izospin: | − 1/2 |
Slab hipernaboj: | +1 |
Paritet: | +1 |
Higgsov bozon ili Higgsova čestica (po P. Higgsu; oznaka H0) je bozon uveden u standardnu teoriju čestica i sila (1964.) radi objašnjenja kako je prilikom nastanka svemira narušena elektroslaba simetrija pa je nastao veći broj subatomskih čestica nego antičestica i zašto čestice imaju masu. Njegova je masa približno 125,09 GeV/c², spin 0, vrijeme poluraspada 1,56 × 10–22 s, električki je neutralan i sam je sebi antičestica. Može se raspasti na dva W-bozona:
dva Z-bozona:
dva fotona:
i drugo.[4]