Hladni rat

Hladni rat
LEGENDA: tamno plavo – države NATO-a; svijetlo plavo – drugi saveznici SAD-a; tamno crveno – Varšavski pakt; crveno – socijalističke zemlje saveznički povezane sa Sovjetskim Savezom; svijetlo crveno – ostali saveznici Sovjetskog Saveza; tamno crvene točke – komunistička gerilska udruženja; tamno plave točke – antikomunistička gerilska udruženja
Vrijeme 1945. – 1991. Lokacija svijet Ishod -Kineski građanski rat -Korejski rat -Marshallov plan -Američka intervencija na Kubi -Angolski građanski rat -Bliskoistočni sukob -Sovjetsko-afganistanski rat -pad real-socijalizma u istočnoj Europi raspad Sovjetskog saveza -Jugoslavija postala beznačajnom zemljom raspadom SSSR-a pobjeda kapitalističkog tabora
Sukobljeni
NATO Savez	Varšavski pakt

Hladni rat bio je politički sukob između NATO Saveza (predvođenog SAD-om) i Varšavskog pakta (predvođenim Sovjetskim Savezom), koji se vodio od 1945. do 1991. Društveni poredci Istoka (s gospodarstvom u rukama Države i jednopartijskim sustavom) i Zapada (s pravom vlasništva kao temeljem gospodarstva i sklonošću višestranačkoj demokraciji) su bili u jasnoj napetosti, koja je čitavo vrijeme prijetila prerastanjem u otvoreni rat. Hladni rat je vođen svim mogućim sredstvima (uključivo izvođenjem revolucija, pučeva i lokalnih ratova), no nikada nije prerastao u masivni oružani sukob svjetskih razmjera. Hladni rat primarno je obilježen ekonomskim, političkim i propagandnim "sukobima" između Zapada i Istoka, radi suzbijanja utjecaja neprijateljskog bloka.

Glavno je obilježje rata bila utrka u naoružanju, no rat je donio i znatne napretke na području kulture, sporta, znanosti i tehnologije, od kojih je najznačajnija svemirska utrka čiji je rezultat bio odlazak čovjeka u svemir.

Obje strane nastojale su pridobiti uz sebe zemlje koje nisu bile ni dosljedno kapitalističke, ni socijalističke. Tako su primjerice u arapskom svijetu zemlje s autoritarnim republikanskim režimima (poput Iraka ili Sirije) uglavnom bile u savezničkim odnosima sa Sovjetskim Savezom, a one s apsolutnim monarhijama (poput Saudijske Arabije) su se u svojem sukobu s republikanskim snagama oslanjale na Zapad. Znatan dio zemalja se pridružio Pokretu nesvrstanih (pod vostvom Tita i SFR Jugoslavije), a među njima i zemlje s komunističkim režimima poput Vijetnama, Kube i Angole, koje su imale izrazito blisku političku, gospodarsku i vojnu suradnju sa Sovjetskim Savezom te Saudijske Arabije, koja je objektivno bila jedan od najvažnijih gospodarskih i sigurnosnih saveznika SAD-a.

Naposljetku je zapadni blok – kombinacijom programa gospodarske pomoći kojom se nastojalo ukloniti razloge komunističkim revolucijama, utrke u naoružanju te raznih diplomatskih, obavještajnih i vojnih aktivnosti – uspio spriječiti veće širenje komunističkih revolucija po svijetu, a istočni blok se zbog ekonomskih poteškoća više nije gospodarski mogao nadmetati s mnogo bogatijim Zapadom. Godine 1991., Sovjetski Savez naposljetku se raspao, što se smatra krajem Hladnog rata.