Podrobniji članak o temi: Hrvatski povijesni prostor u prapovijestiBakreno doba (eneolitik, lat. aeneus: mjeden, bakren i grč. λίϑος: kamen, drugi nazivi: halkolitik, kuprolitik)[1][2] je prapovijesno razdoblje između neolitika i brončanoga doba kojemu obilježje daje preradba i uporaba bakra u izradbi oruđa, oružja i nakita. Početak bakrenoga doba može se okvirno datirati u IV. tisućljeće (3500 pr. Kr.) s trajanjem do pred kraj III. tisućljeća pr. Kr. (2000. pr. Kr.), tj. do otkrića i uporabe brončane slitine kao nove sirovine.[2] Glavna je oznaka toga doba pojava metalnih predmeta, pretežito bakrenih (rijetko zlatnih ili srebrenih). Pojavljuju se megalitski spomenici u Francuskoj, Španjolskoj i južnoj Italiji, dok u gotovo cijeloj Europi cvjeta kultura geometrijski ornamentirane keramike, često bojene i u obliku stiliziranih figura (u Hrvatskoj hvarska kultura, vučedolska kultura). U to doba došlo je do promjene u društvenom i gospodarskom ustroju ljudskih zajednica. Grobni prilozi su bogatiji.[3]
- ↑ Istarska enciklopedija (LZMK) - eneolitik ili bakreno doba
- ↑ a b Hrvatska enciklopedija (LZMK) - bakreno doba
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija - eneolitik