Ilirske pokrajine | ||||
---|---|---|---|---|
Les Provinces Illyriennes (fr.) | ||||
| ||||
Geslo | ||||
Liberté, Ordre Public (hrv. Sloboda, javni red) | ||||
Himna | ||||
![]() | ||||
Glavni grad | Ljubljana | |||
Jezici | ||||
francuski i ilirski jezik | ||||
Religija | ||||
katolicizam | ||||
Vladavina | ||||
Generalni guverneri | ||||
Auguste Marmont | 1809. – 1811. | |||
Henri-Gatien Bertrand | 1811. – 1813. | |||
Jean-Andoche Junot | 1813. | |||
Joseph Fouché | 1813. | |||
Povijest | ||||
| ||||
Stanovništvo | ||||
1811. | 1504258[1] | |||
Valuta | Francuski franak | |||
Danas | ||||
Ilirske pokrajine (fra. Les Provinces Illyriennes) naziv je za hrvatske i slovenske zemlje pod francuskom vlašću u doba Napoleona, a dobile su ime po starosjediocima Ilirima. Stariji hrvatski naziv za ove pokrajine je Slovinske države.[2]
Nakon poraza u Bitki kod Wagrama, Austrijsko Carstvo bilo je prisiljeno Schönbrunnskim mirom prepustiti Francuskoj veliki dio svojih zemalja.
Francuzi su 14. listopada 1809. od zapadnog dijela Koruške, potom od Kranjske, Hrvatske i Vojne krajine jugozapadno od Save, te kraja oko Gorice, Trsta, Istre, Dalmacije do Boke kotorske utemeljili Ilirske pokrajine. Nakon Napoleonovog poraza 1813. godine u Bitki kod Leipziga, Habsburgovci su preuzeli vlast nad Ilirskim pokrajinama, a 1816. godine na njihovom području osnovali su Kraljevinu Iliriju.