Imenice su riječi kojima je svojstvena kategorija predmetnosti, opredmećeno svojstvo i opredmećeni proces. Njima se imnuju pojave vanjskog svijeta i čovjekova unutarnjeg doživljaja. Imenuju bića, stvari, mjesta i pojave.
Imenice se dijele na:
- opće - označavaju skup predmeta koji imaju neke zajedničke osobine
- vlastite - služi kao ime svakom pojedinom čovjeku, životinji, zemljopisnim pojmovima itd.
Imenice se još dijele i na:
- konkretne (stvarne) - označavaju sve ono što je opipljivo (bića, predmete)
- apstraktne (mislene, nestvarne) - označavaju osobine, osjećaje, stanja, fizičke i duševne moći, radnje, prirodne i društvene pojave.
Neke imenice imaju uopćavajuću ulogu, npr. čovjek: Čovjek vremenom izgubi i tremu kad se sretne s toliko slavnih i poznatih ljudi.[1]
- ↑ Kordić, Snježana. 2002. Uopćavajuće čovjek. Riječi na granici punoznačnosti (PDF). Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb. str. 49–66. doi:10.2139/ssrn.3467413. ISBN 953-169-073-1. OCLC 54680648. OL 2863537W. (CROSBI). (NSK). (KGZ). Pristupljeno 19. kolovoza 2022.