Inkardinacija i ekskardinacija jesu kanonskopravni instituti Katoličke Crkve upisa ili ispisa klerika tj. primanja ili otpusta svećenika iz određene biskupije (mjesne Crkve) ili redovnika iz redovničke zajednice (Crkvenoga reda ili redovničke družbe).[1] Od trenutka svoje inkardinacije svećenik je podređen biskupu kojemu je dužan poslušnost i koji mu dodjeljuje pastoralne dužnosti. Redovnik je dužan obdržavati poslušnost svojemu poglavaru, a preko njega i mjesnom biskupu (ordinariju). Uzvisivanje na kardinalsku čast podrazumijeva inkardinaciju u Rimsku biskupiju.