Istriotski jezik | |
Države | Hrvatska |
Regije | Istra |
Govornici | 300 – 400 |
Razredba | indoeuropski |
Jezični kôd | |
ISO 639-3 | ist |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Istriotski ili istroromanski je zapadnoitalski jezik koji se danas očuvao tek na području gradova Vodnjana i Rovinja u Istri, Hrvatska. Prema procjenama, jezik ima tek nekoliko desetaka aktivnih govornika i oko 300 ljudi koji ga razumiju i mogu se djelomice njime služiti.[1] Pripada s talijanskim i još četiri jezika užoj italo-dalmatskoj podskupini.
Jezik predstavlja skupinu predmletačkih autohtonih romanskih govora istarskog poluotoka, a čini jezični otok na jugu Istre.[2][3] Istriotski je podrijetlom izravno od srednjovjekovnog latinskog.[4] U prošlosti je bio rašireniji, a danas njime govori 3000 ljudi i govornici su uglavnom stariji stanovnici u samo šest mjesta: Rovinju, Vodnjanu, Fažani, Galižani, Balama i Šišanu. Potiskuje ga istromletački. Ipak, postoji nekoliko rječnika istriotskih govora i vrijedna književna produkcija na istriotskom; na rovinjskome su pisali Ligio Zanini[5] i Giusto Curto, na vodnjanskome piše Loredana Bogliun, a na balskome Romina Floris.[2][3]
Na istriotski snažno utječe istromletački i snažna je venecijanizacija, ali usprkos tome istriotski je sačuvao brojne svojstvene osobine poput nastavka -o ondje gdje je mletački -e (la lato, mlijeko; la carno, meso; sempro, uvijek; posebnost koja je nazočna i u starom veronskom), te jedinstven oblik za 1. i 2. lice u budućem vremenu i u kondicionalu (magnarè, jest ću, jest ćeš; magnaràvi, ja bih jeo, ti bi jeo).[2]
Uz istriotski je u svezi vodnjanski diskant bassi, dvoglasno pjevanje, najniži stupanj našeg pučkog pjevanja.[4]
Radi očuvanja i promicanja istriotskog jezika 2013. je godine organiziran godišnji Festival istriotskog narječja.[2][3]