Jama (poema)

Jama je poema hrvatskoga pjesnika Ivana Gorana Kovačića. Poema je "prosvjed protiv svih i svakog zločina".^[1] Jedno je od najvećih djela svjetske proturatne književnosti.^[2]

Kao simpatizer Hrvatske seljačke stranke i politike Stjepana Radića koncem 1942. godine zajedno s pjesnikom Vladimirom Nazorom Ivan Goran Kovačić priključio se partizanima.^[4] Tada je sa sobom ponio i svoju nedovršenu poemu Jama.^[5] Poema Jama, poetsko-grafička mapa, tiskana je u Bariju (1. izd.), Delnicama, Crnoj Lokvi u Petrovoj Gori na Kordunu (2. izd.), Topuskom (tiskana na običnom papiru i uvezana u padobransko platno)^[6] i Beogradu, 1944. godine,^[7] a ilustrirali su je Zlatko Prica i Edo Murtić. Predgovor izdanju iz 1944. godine napisao je Ivo Frol.^[8]

Lirsko epska je poema u kojoj je oblikovana tema zločina na potpuno vjerodostojan način pun realnosti. Pisana je u prvom licu pa kao monološka ispovijed vodi čovjeka iz života u smrt i ponovno ga vraća u život u obliku duhovne ljepote pjesme koja njemu slijepom nadoknađuje izgubljenu fizičku svjetlost.

Oblikovana je tradicionalnim oblikom. Sastoji se od 10 simetričnih pjevanja, a stihovi su većinom jampski jedanaesterci, raspoređeni u pravilno rimovane šestine.^[9]

Krv je moje svjetlo i moja tama.

Blaženu noć su meni iskopali

Sa sretnim vidom iz očinjih jama;

Od kaplja dana bijesni oganj pali

Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.

Moje su oči zgasle na mome dlanu.

(...)

Poema je doživjela velik broj izdanja i prijevoda. Izdanje na francuskome jeziku iz 1948. godine (La fosse commune: poème) ilustrirao je Pablo Picasso a Paul Éluard umjesto predgovora napisao je pjesmu "Tombeau de Goran Kovatchich" ("Grob Gorana Kovačića").^[10][11] Poemu "Jama" Kovačić je napisao u partizanima. Pjesmu je prvi put čitao ranjenicima Prve proleterske divizije hrvatski glumac Vjekoslav Afrić.^[12]

1. ↑ Božidar Petrač, Ivan Goran Kovačić – uz 100. obljetnicu rođenja, Književna Rijeka br. 2, 2013., str. 8., pristupljeno 18. lipnja 2021.
2. ↑ Mladen Urem, Pjesnik koji je hrvatsku književnost uvrstio u planetarni kontekst, Književna Rijeka br. 2, 2013., str. 12., pristupljeno 6. svibnja 2019.
3. ↑ Ivica Župan, Ivan Goran Kovačić – u povodu 100. godišnjice rođenja. Pjesnik svijetlih i tamnih polja, Vijenac, br. 498., 4. travnja 2013., preuzeto 14. rujna 2013.
4. ↑ Ivica Župan, Ivan Goran Kovačić – u povodu 100. godišnjice rođenja. Pjesnik svijetlih i tamnih polja  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. veljače 2017. (Wayback Machine), Vijenac, br. 498.:

   »Nije bio komunist, čak ni socijalist, nego simpatizer HSS-a kad se s Nazorom zaputio u čamcu preko Kupe u narodnooslobodilačku neizvjesnost. Pjesme koje je kao uvjereni antifašist napisao tijekom 1943. (Mrzimo vas!, Komunističkoj partiji) izrazito su propagandistički intonirane, a s Nazorovim stihovima tiskane u zbirci Hrvatske pjesme partizanke (1943.) kao prosvjedi protiv zločina odišu etičnošću i osjećajem intelektualne i moralne odgovornosti.«, 4. travnja 2013., preuzeto 14. rujna 2013.

5. ↑ Dubravko Jelčić, Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne, Naklada Pavičić, Zagreb, 2004., 2. znat. proš. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 407.:

   »Iz Zagreba je odnio sa sobom nedovršenu poemu Jama, prosvjednu pjesmu koja osuđuje zločin (...)«

6. ↑ Bibliofilska izdanja Ede Murtića  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. veljače 2019. (Wayback Machine), knjiznica-bjelovar.hr, pristupljeno 6. veljače 2019.
7. ↑ Dragutin Tadijanović, Kronologija Ivana Gorana Kovačića, str. 8., u: Memorijalni muzej Ivana Gorana Kovačića, Lukovdol, 1975., pristupljeno 1. kolovoza 2020.
8. ↑ Frol, Ivo, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 14. svibnja 2015.
9. ↑ Kovačić, Ivan Goran, Hrvatski biografski leksikon, Sanda Lucija Udier (2009.), pristupljeno 5. veljače 2019.
10. ↑ Eda Vujević, Goranova ‘Jama’ poetska je Guernica, Slobodna Dalmacija, 20. ožujka 2013., pristupljeno 5. veljače 2019.
11. ↑ La fosse commune : poeme / présenté par Marko Ristitch et précédé du Tombeau de Goran Kovatchitch par Paul Éluard, katalog.kgz.hr, pristupljeno 6. veljače 2019.
12. ↑ IVAN GORAN KOVACIC. www.znanje.org. Pristupljeno 17. lipnja 2021.