John Adams | |
---|---|
![]() | |
Rođenje | 30. listopada 1735. Braintree, Massachusetts, SAD |
Smrt | 4. srpnja 1826. Braintree, Massachusetts, SAD |
Stranka | Federalna stranka |
2. predsjednik SAD-a | |
4. ožujka 1797. – 4. ožujka 1801. | |
Potpredsjednik | Thomas Jefferson |
Predsjednik | George Washigton |
Prethodnik | George Washington |
Nasljednik | Thomas Jefferson |
1. potpredsjednik SAD-a | |
21. travnja 1789. – 4. ožujka 1797. | |
Prethodnik | ured osnovan |
Nasljednik | Thomas Jefferson |
John Adams (30. listopada 1735. – 4. srpnja 1826.) bio je drugi Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (1797. – 1801.)[1] te prvi Potpredsjednik SAD-a (1789. – 1797.). Jedan od osnivača Sjedinjenih Američkih Država,[2] Adams je bio državnik, diplomat te glavni zagovornik američkog odcjepljenja od Velike Britanije. Kao visoko obrazovani građanin, Adams je bio prosvjetiteljski politički teoretičar koji je promicao republikanizam kao i unitarizam te je učestalo pisao o svojim idejama koje su bile objavljivane kao njegov službeni rad ili su bile napisane u pismima koje je slao svojoj supruzi i glavnoj savjetnici Abigail Adams. Adams je bio snažan protivnik robovlasništva i nikada u svom vlasništvu nije imao robove. Nakon bostonskog masakra kada su u gradu Bostonu osjećaji protiv Britanaca bili na vrhuncu, Adams je uspješno obranio optužene britanske vojnike na sudu zbog toga što je vjerovao u pravo na obranu svakog čovjeka te "zaštitu nevinih".[3]
Adams je široj javnosti postao poznat već u ranoj fazi Američke revolucije. Kao odvjetnik i javna osoba u Bostonu te kao delegat iz države Massachusetts u Kontinentalnom kongresu, Adams je igrao glavnu ulogu u nagovaranju Kongresa za objavu nezavisnosti. Pomogao je Thomasu Jeffersonu u izradi Deklaracije o nezavisnosti iz 1776. godine te je bio njezin glavni zagovornik u Kongresu. Kasnije, kao diplomat u Europi, pomogao je u mirovnim pregovorima s Velikom Britanijom te uspio dogovoriti krucijalne zajmove vlade od bankara iz Amsterdama. Kao politički teoretičar i povjesničar, Adams je uglavnom sam napisao Ustav države Massachusetts 1780. godine koji je skupa s njegovim ranijim radom Thoughts on Government snažno utjecao na američko političko mišljenje. Jedna od njegovih najznačajnijih karakteristika bila je da je znao izuzetno dobro procijeniti ljude: godine 1775. predložio je da George Washington bude zapovjednik oružanih snaga, a 25 godina kasnije nominirao je Johna Marshalla da postane vrhovni sudac SAD-a.
Zbog svojih zasluga tijekom revolucije, Adams je osigurao dva mandata kao prvi potpredsjednik SAD-a tadašnjem predsjedniku Georgeu Washingtonu, a kasnije je i sam izabran za predsjednika nakon izbora 1796. godine. Tijekom svog jednog mandata, Adams je bio izložen oštrim napadima Jeffersonovskih Republikanaca, kao i dominantnom frakcijom vlastite Federalne stranke koju je predvodio njegov neprijatelj Alexander Hamilton. Adams je donio kontroverzne zakone o otuđivanju i pobuni te okupio vojsku i mornaricu zbog prijetnje nikad objavljenog rata (tzv. "Kvazi-rata") s Francuskom u razdoblju od 1798. – 1800. godine. Jedna od najvećih postignuća njegovog predsjedničkog mandata bila je upravo mirovna rezolucija navedenog sukoba u jeku neslaganja s Hamiltonom.
Godine 1800. Adamsa je na predsjedničkim izborima porazio Thomas Jefferson, pa se Adams povukao u mirovinu u Massachusetts. Kasnije je nastavio svoje prijateljstvo s Jeffersonom. On i njegova supruga osnovali su obiteljsku liniju političara, diplomata i povjesničara koja je danas poznata pod nazivom Politička dinastija Adamsovih. Adams je bio otac Johna Quincyja Adamsa, šestog predsjednika SAD-a. U moderno doba njegova postignuća se uglavnom ističu iznimno pozitivnim, iako tako nisu gledana u vrijeme dok je još bio živ. Adams je bio prvi američki predsjednik koji je za vrijeme svog predsjedničkog mandata boravio u rezidenciji koja će kasnije postati poznata pod nazivom Bijela kuća.[4]