John Fitzgerald Kennedy | |
---|---|
![]() | |
Rođenje | 29. svibnja 1917. Brookline, Massachusetts, SAD |
Smrt | 22. studenog 1963. Dallas, Teksas, SAD |
Stranka | Demokratska stranka |
35. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država | |
20. siječnja 1961. – 22. studenog 1963. | |
Potpredsjednik | Lyndon B. Johnson |
Prethodnik | Dwight David Eisenhower |
Nasljednik | Lyndon B. Johnson |
američki senator iz Massachusettsa | |
3. siječnja 1953. – 22. prosinca 1960. | |
Prethodnik | Henry Cabot Lodge, Jr. |
Nasljednik | Benjamin Atwood Smith II |
John Fitzgerald Kennedy (Brookline, 29. svibnja 1917. – Dallas, 22. studenog 1963.), američki političar i 35. predsjednik SAD-a.
Diplomiravši na Harvardu, sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu kao zapovjednik torpednog čamca, te je ranjen u borbi protiv Japanaca 1943. godine. Bio je zastupnik u Kongresu, a kao kandidat Demokratske stranke izabran je u studenom 1960. godine za predsjednika SAD.
Kennedy je prvi katolik te prvi Irski Amerikanac koji je postao predsjednik SAD-a. Ujedno je i jedini predsjednik SAD-a dobitnik Pulitzerove nagrade (godine 1957.).[1] Ubrzo nakon njegova stupanja na dužnost došlo je do neuspjele akcije antikastrovskih emigranata protiv Kube, a u listopadu 1962. godine Kennedy objavljuje pomorsku blokadu Kube, zbog raketnih baza koje je SSSR montirao na otoku. Kriza je riješena u neposrednom sporazumu između Kennedyja i Nikite Hruščova, koji je pristao na povlačenje sovjetskih raketa. Kennedy se orijentirao na sporazumijevanje sa SSSR u vezi s utrkom u naoružavanju. Ta politika je dovela do sklapanja Moskovskog sporazuma o zabrani nuklearnih pokusa u ljeto iste godine.
Program što ga je predložio Kongresu za stvarno i potpuno provođenje u život građanske ravnopravnosti za Crnce bio je u tom pogledu najrevolucionarniji čin od vremena Abrahama Lincolna, što ga je stajalo života. Postao je žrtvom atentata u Dallasu. Sa šestog kata zgrade ispaljena su dva hica i predsjednik je u otvorenim kolima klonuo, pogođen u glavu i vrat. Preminuo je u obližnjoj bolnici pola sata nakon atentata, ne došavši svijesti. Okolnosti njegova ubojstva nisu do danas razjašnjene. Njegovom smrću umro je čovjek čija bi politička mudrost i snažan utjecaj na ljude, da se bore za ideale slobode i demokracije, možda mogla svladati protuslovlja u američkom društvu, koja su nakon atentata, izbila svom žestinom u vidu oštrih sukoba oko vijetnamske politike i eskalacije nasilja u javnom životu. Zaredala su ubojstva prominentnih osoba, a rasni su sukobi postali kronična boljka američkog društva.