John Hasbrouck Van Vleck | |
Rođenje | 13. ožujka 1899. Middletown, Connecticut, SAD |
---|---|
Smrt | 27. listopada 1980. Cambridge, Massachusetts, SAD |
Državljanstvo | Amerikanac |
Polje | Fizika |
Institucija | Sveučilište Minnesota u Minneapolisu Harvardovo sveučilište Sveučilište u Oxfordu Balliol viša škola u Oxfordu |
Alma mater | Sveučilište Wisconsin u Madisonu Harvardovo sveučilište |
Istaknuti studenti | E. M. Purcell P. W. Anderson T. Kuhn |
Poznat po | Fizika čvrstog stanja Kondenzirana tvar |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1977.) Član Kraljevskog društva (1967.) |
Portal o životopisima |
John Hasbrouck Van Vleck (Middletown, 13. ožujka 1899. – Cambridge, 27. listopada 1980.), američki fizičar. Diplomirao (1920.) na Sveučilištu Wisconsin u Madisonu, doktorirao na Harvardu (1922.). Bio je profesor na Sveučilištu Minnesota (od 1924. do 1934.) i Harvardovu sveučilištu (od 1934. do 1969.). Bavio se kvantnom teorijom magnetizma, molekularnim spektrima te kvantnom teorijom atomske strukture. Za doprinos poznavanju ponašanja elektrona u magnetskim nekristaličnim krutim materijalima dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1977. s P. W. Andersonom i N. F. Mottom. Najpoznatija djelasu mu: Kvantni principi i linijski spektri (eng. Quantum Principles and Line Spectra, 1926.), Teorija električne i magnetske susceptibilnosti (eng. The Theory of Electric and Magnetic Susceptibilities, 1932.).[1]