Kadmijev selenid

Kadmijev selenid ${\displaystyle {\ce {CdSe}}}$
Vurcitna struktura kadmijeva selenida
IUPAC nomenklatura	Kadmijev selenid
Ostala imena	Kadmijeva crvena Kadmijevo crvenilo
Identifikacijski brojevi
CAS broj	1306-24-7 ✓
UN broj	2570 ✓
RTECS broj	EV2300000 ✓
EC broj	215-148-3 ✓
PubChem broj	24775762 14784, 24775762 ✓
Osnovna svojstva
Molarna masa	191,385 g·mol−1
Izgled	Crni, prozirni, adamantinski kristali
Gustoća	5,81 g·cm−3
Talište	1 240 °C
Struktura
Oblik molekule	Vurcit (šesterokutni), sfalerit (kubični) i kamena sol (kubični)
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti Opasan za zdravlje
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Kadmijev selenid je anorganski spoj kemijske formule CdSe. Riječ je o crnoj do crvenocrnoj krutini koja se klasificira kao II-VI poluvodič n-tipa. Većina trenutnih istraživanja ove soli usredotočena je na njene nanočestice. Poznata su tri kristalna oblika CdSe koji slijede strukturu: vurcit (šesterokutni ili heksagonalni), sfalerit (kubični) i kamena sol (kubični). Struktura sfalerita CdSe je nestabilna i pretvara se u oblik vurcita pri umjerenom zagrijavanju. Prijelaz započinje na oko 130 °C, a na 700 °C završava u roku od jednog dana. Struktura kamene soli primjećuje se samo pod visokim tlakom.^[1]

Kadmijev oksid, sulfid, selenid i telurid služe kao fosforescenti u televizijskim i radarskim sustavima, a zbog dobrih fotoelektričnih svojstava i u poluvodičkoj elektronici. Kadmij i njegovi topljivi spojevi vrlo su otrovni.^[2] Kadmijev selenid je proziran za infracrvenu svjetlost i primjenjuje se ograničeno u fotootpornicima i u senzorima za instrumente koji koriste infracrvenu svjetlost. Materijal je također vrlo luminiscentan.^[3] Kadmijev selenid je komponenta pigmenta kadmijeve narančaste.

1. ↑ Lev Isaakovich Berger. 1996. Semiconductor materials. CRC Press. str. 202. ISBN 0-8493-8912-7
2. ↑ kadmij, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 5. 9. 2020.
3. ↑ Efros, Al. L.; Rosen, M. 2000. The electronic structure of semiconductor nanocrystals. Annual Review of Materials Science. 30: 475–521. Bibcode:2000AnRMS..30..475E. doi:10.1146/annurev.matsci.30.1.475