Komunizam (iz franc. communisme,[1] od lat. communis, zajednički, univerzalan[2][3]), političko-filozofska, društveno-filozofska, politička i ekonomska ideologija i politički pokret čiji je krajnji cilj uspostava komunističkog društva - socioekonomskog poretka strukturiranog prema ideji društvenog vlasništva proizvodnih sredstava i nestanka društvenih slojeva, novca[4][5] i države.[6][7]
Kao takav, komunizam je specifičan oblik socijalizma.
Komunizam uključuje niz ideoloških struja koje uključuju marksizam i anarhokomunizam, kao i srodne političke ideologije prema kojima trenutni društveni poredak proizlazi iz kapitalizma, kapitalističkog gospodarskog sustava i načina proizvodnje. U takvom društvenom sustavu postoje dvije glavne društvene klase čiji je sukob izvor svih društvenih problema i koji se konačno može riješiti samo socijalističkom revolucijom.[8]
Dvije društvene klase su proletarijat (radnička klasa) koji čini većinu stanovništva i koji mora raditi kako bi preživio. Manjinu čini buržoazija, tj. građanska ili kapitalistička klasa koja privatnim vlasništvom nad sredstvima proizvodnje izvlači dobit zapošljavanjem radničke klase. Prema ovoj analizi, revolucija bi postavila radničku klasu na položaje vlasti i tako uspostavila društveno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje, što čini primarni element transformacije društva prema komunizmu.[8]
Zajedno sa socijaldemokracijom komunizam je do 20-ih godina 20. stoljeća postao dominantnom političkom tendencijom u međunarodnom socijalističkom pokretu.[9] Uspostavom Sovjetskog Saveza kao prve svjetske nominalno komunističke države dolazi do raširenog poistovjećivanja samog komunizma s ideologijom marksizma-lenjinizma i sovjetskog tipa planskog gospodarstva.[2][10][11] Gotovo sve komunističke vlasti 20. stoljeća krenule su ka uspostavljanju komunizma raznim inačicama marksizma-lenjinizma.[12] Prema nekim ekonomistima i intelektualcima taj model je u praksi uspostavio države koje su, iako imenom komunističke, u stvari djelovale kao oblik državnog kapitalizma[13][14][15] ili neplaniranog upravno-komandnog gospodarstva.,[16][17] a ne stvarnog komunističkog ekonomskog modela koji je u skladu s prihvaćenim definicijama komunizma kao ekonomske teorije.
↑Engels, Friedrich. [1847] 2005. "What will be the course of this revolution?" Sec. 18 in Principles of Communism, translated by P. Sweezy. Marxists Internet Archive. "Finally, when all capital, all production, all exchange have been brought together in the hands of the nation, private property will disappear of its own accord, money will become superfluous, and production will so expand and man so change that society will be able to slough off whatever of its old economic habits may remain."
↑Newman, Michael. 2005. Socialism: A Very Short Introduction. Oxford University Press. str. 5: "Chapter 1 looks at the foundations of the doctrine by examining the contribution made by various traditions of socialism in the period between the early 19th century and the aftermath of the First World War. The two forms that emerged as dominant by the early 1920s were social democracy and communism."
↑Busky, Donald F. 2000. Democratic Socialism: A Global Survey. Praeger. str. 6–8: ISBN978-0-275-96886-1. "In a modern sense of the word, communism refers to the ideology of Marxism-Leninism.… [T]he adjective democratic is added by democratic socialists to attempt to distinguish themselves from Communists who also call themselves socialists. All but communists, or more accurately, Marxist-Leninists, believe that modern-day communism is highly undemocratic and totalitarian in practice, and democratic socialists wish to emphasise by their name that they disagree strongly with the Marxist-Leninist brand of socialism."
↑Ellman, Michael. 2007. The Rise and Fall of Socialist Planning. Estrin, Saul; Kołodko, Grzegorz W.; Uvalić, Milica (ur.). Transition and Beyond: Essays in Honour of Mario Nuti. Palgrave Macmillan. New York City. str. 22. ISBN978-0-230-54697-4. In the USSR in the late 1980s the system was normally referred to as the 'administrative-command' economy. What was fundamental to this system was not the plan but the role of administrative hierarchies at all levels of decision making; the absence of control over decision making by the population [...].