Kontracepcija, poznata i pod nazivom zaštita od začeća obuhvaća postupke za sprječavanje trudnoće, odnosno njezino planiranje.[1] Planiranje trudnoće, omogućavanje i primjena kontracepcije naziva se i planiranje obitelji.[2][3] Spolni odnos, uz uporabu muškog ili ženskog kondoma, također može pomoći u sprječavanju spolno prenosivih bolesti.[4][5] Postupci za sprječavanje začeća koriste se od davnih vremena, no učinkovitije i bezopasnije metode postale su dostupne tek tijekom 20. stoljeća.[6] U nekim kulturama se dostupnost metoda za sprječavanje začeća namjerno ograničava, jer se smatraju moralno ili politički nepoželjnima.[6]
Najučinkovitiji postupci za sprječavanje začeća u muškaraca su sterilizacija vazektomijom, a u žena podvezivanjem jajovoda, ali nakon toga osoba više nikada ne može postati roditelj. Postoji i umetanje intrauterinih uložaka (najčešće nazvanih spirale ili IUD) te implantacijski kontraceptivi,. Po učinkovitosti slijedi niz hormonskih kontraceptiva, uključujući kombinirane tablete za kontracepciju, kontracepcijske flastere, vaginalne prstenove i injekcijske kontraceptive. Manje učinkovite metode su barijerna kontracepcijska sredstva poput prezervativa, dijafragmi, kontracepcijskih spužvi i računanja plodnih dana. Najmanje učinkovite metode su korištenje spermicida i prekinutog snošaja prije ejakulacije. Premda je najučinkovitija, sterilizacija obično nije reverzibilna (osoba više nikada nije plodna), dok su sve ostale metode reverzibilne, najčešće neposredno nakon prestanka korištenja.[7] Hitna kontracepcija može spriječiti trudnoću, ako se primijeni u prvih nekoliko dana nakon spolnog odnosa bez kontracepcije. Neki smatraju da je seksualna apstinencija također metoda za sprječavanje začeća, no spolni odgoj o apstinenciji kao jedinoj metodi zaštite od začeća (a bez podučavanja o drugim mogućim metodama) prema nekima može dovesti do porasta broja trudnoća u tinejdžerica,[8][9] ako prestanu apstinirati.
Žene starije od 35 godina i one koje puše ne bi smjele uzimati oralne kontraceptive. Također, treba ih izbjegavati ako postoje određeni problemi kao što su: krvni ugrušci ili tromboza, problemi sa srcem, bolesti jetre, bolovi u prsnom košu koji bi upućivali na srčani udar, ukočenost u određenim dijelovima tijela i rak.[10] Iako zagovornici pobačaja tvrde kako povećana upotreba kontracepcije smanjuje stopu pobačaja, kritičari pobačaja i zagovornici prava na život tvrde kako je dramatičan porast stope pobačaja širom svijeta direktno povezan s poplavom kontracepcijskih pilula i drugih sredstava.
Katolički pogled na kontracepciju je službeno protivljenje Katoličke Crkve svim oblicima umjetnih kontracepcijskih sredstava. Stav Crkve je da, bračni spolni čin treba biti otvoren životu (prokreativan) te sjedinjujući.[11] Dodatni je prijepor što pojedina kontracepcijska sredstva mogu dovesti do pobačaja.
Trudnoće u tinejdžerki su češće lošeg ishoda. Sveobuhvatni spolni odgoj, seksualna apstinencija i dostupnost metoda za sprječavanje začeća smanjuju broj neželjenih trudnoća u ovoj dobnoj skupini.[12][13] Premda mladi mogu koristiti sve oblike kontracepcije,[14] dugoročna reverzibilna zaštita od začeća metodama poput implantacijskih kontraceptiva, spirala i vaginalnih prstenova smanjuje učestalost tinejdžerskih trudnoća.[13] Nakon porođaja, žena koja ne prehranjuje novorođenče isključivo dojenjem može ponovno zatrudniti već nakon četiri do šest tjedana. Neke od metoda kontracepcije mogu se početi koristiti neposredno nakon porođaja, dok je za korištenje drugih potrebno da protekne i do šest mjeseci. U dojilja se u svrhu sprječavanja začeća prednost pred kontracepcijskim tabletama daje pripravcima progestina. Ženama oko menopauze preporučuje se korištenje kontracepcije tijekom godinu dana nakon posljednje menstruacije.[14]
Oko 222 milijuna žena u zemljama u razvoju koje ne žele trudnoću ne koriste moderne metode za sprječavanje začeća.[15][16] Metode za sprječavanje začeća su u zemljama u razvoju smanjile smrtnost u trudnoći za 40 % (2008. godine je spriječeno 270 000 smrtnih slučajeva), a mogao bi biti smanjen za 70 % kad bi se metode za sprječavanje začeća koristile u potpunosti.[17][18] Produljenjem vremenskog razdoblja između trudnoća, korištenje metoda kontracepcije u odraslih žena poboljšava ishode sljedećih trudnoća i preživljenje novorođenčadi[17] Korištenje kontracepcije u zemljama u razvoju pridonosi poboljšanju zarade, imovinskog stanja, uhranjenosti kao i mogućnosti školovanja i zdravlja djece.[19] Manjim brojem neželjenih trudnoća poboljšava se gospodarski rast zbog smanjenja broja materijalno ovisne djece, većeg sudjelovanja žena u radno sposobnom stanovništvu i manjem iskorištavanju oskudnog dohotka.[19][20]
|year=
(pomoć)
<ref>
oznaka; nije zadan tekst za izvor WHO_FP2011
|first=
nedostaje |last=
(pomoć); |edition=
sadrži dodatni tekst (pomoć)