Kralj David bio je drugi kralj Kraljevstva Izraela i nasljednik kralja Šaula, vladao je od 1005. pr. Kr., do 965. pr. Kr. Bio je kralj koji je ujedinio 12 Izraelskih plemena, naslijedio ga je sin Salomon. Njegov je otac bio Betlehemac Jišaj.
Zapamćen je kao najpravedniji od svih starih Izraelskih kraljeva, kao i veliki vojskovođa, glazbenik i pjesnik (napisao mnogo psalma). Davida je izabrao Bog te mu dao obećanje da se njegova loza neće prekinuti. Stoga od starine Židovi vjeruju da će Mesija, što znači »pomazanik« (onaj koji je izabran za kralja i pomazanjem posvećen za tu službu) biti izravan potomak Davidov. Kršćanski sveti spisi, osobito Novi zavjet ukazuju da je Isus izravan potomak Davida (vidi: Rodoslovlje Isusa Krista). Priroda Davidove vladavine pa čak i samo njezino postojanje ne može se točno dokazati povijesnim ili arheološkim nalazima. Ipak, ovaj lik predstavlja jedan od temelja za Židovsku povijest i zapadnu kulturu.