|
Kraljevina Dalmacija (njem. Königreich Dalmatien) bila je krunska zemlja u Austrijskom Carstvu (1815. – 1867.) i Austro-Ugarskoj (1867. – 1918.). Austro-ugarskom nagodbom 1867. ostala je u austrijskom dijelu, odvojena od Hrvatske i Slavonije (tada u ugarskom dijelu). Dalmacija je pravno bila sastavni dio Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije koja ju je zato i nosila u svome imenu i grbu (Dalmaciju kao sastavni dio Trojedne Kraljevine priznaje i čl. 66. Hrvatsko-ugarske nagodbe), iako do stvarnog ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom nikad nije došlo.
Kraljevina Dalmacija je od 1861. imala svoju vlastitu parlamentarnu skupštinu – Dalmatinski sabor sa sjedištem u Zadru. Državni odbor, izabran od Sabora (osim predsjednika, ujedno i predsjednika Sabora, kojega je imenovao car i kralj), predstavljao je vladu Kraljevine Dalmacije u samoupravnim poslovima. Središnju je vlast predstavljala je C. kr. Vlada u Zadru (tal. Imperial Regio Governo della Dalmazia), koja od 1852. nosi ime C. kr. Namjesništvo (tal. Imperial Regia Luogotenenza della Dalmazia) na čelu s guvernerom, odnosno namjesnikom kojeg je imenovao car i kralj kao i u drugim krunskim zemljama austrijskog dijela Austro-Ugarske. Nestala je krajem listopada 1918., kada je Hrvatski sabor proglasio nezavisnost Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Rijekom i pristupanje Državi SHS. Gotovo istovremeno, velike dijelove Dalmacije okupirala je Kraljevina Italija na temelju tajnog Londonskog ugovora zaključenog s Britanskim Carstvom, Francuskom i Ruskim Carstvom.