Kulturna prava jedna su od temeljnih ljudskih prava,[1] priznaju pravo pojedinca da sudjeluje u kulturnome životu i da izražava svoju kulturu u okviru ljudskih prava.[2] Pokret za kulturna prava ima za cilj zaštititi prava skupina ljudi ili njihove kulture slično kako je pokret za ljudska prava naglasio potrebe pojedinaca.
Kulturna prava obuhvaćaju različita područja kao što su, među ostalima, jezik, religija, kulturna i umjetnička produkcija, sudjelovanje u kulturnom životu, kulturna baština, prava intelektualnog vlasništva, autorska prava, prava manjina te pristup kulturi. Manje se fokusiraju na sam čin očuvanja kultura kao krajnji cilj, a više na postizanje ekoloških odnosa između kulturnih grupa kako bi se osiguralo pravedno međudjelovanje i potencijalne organske kulturne promjene. Meyjes predlaže alternativne izraze poput kulturna pravda, etnokulturna pravda[3] i međukulturna pravda definirajući ih kao načelo maksimalnoga prilagođavanja vrijednostima specifičnim svakoj kulturi te praksama manjinskih skupina i njihovih članova unutar općih pravnih, regulatornih ili političkih granica institucije, zajednice ili društva (povezano s pojmom univerzalizacije).